P.S. dostigli smo broj od jubilarnih 14 pregleda bloga, jeeeeej ;DOvo je moj omiljeni šešir. Predstavlja treći primerak u mojoj kolekciji od tri šešira (sad imam dovoljno za kafanu), a nekako mislim da je kupovina ovog šešira početna tačka eksponencijalnog rasta pomenute kolekcije šešira. Nosim ga po stanu, isključivo u specijalnim prilikama kao što je ispijanje kafe, ručak i večera, isprobavanje novih ili starih cipela (odeće i sl.), ogledanje, a ponekad čak i dok stavljam veš u veš mašinu. (U slučaju da se neko pita još ni jednom nisam udarila u vrata, sve vidim, iako možda ne izgleda tako).Patila sam za ovakvim šeširom još od srednje škole (znači veoma dugo) i sad kada ga končno imam, ispostavilo se da ga nosim samo u specijalnim prilikama… po stanu. Nije da sam preterano stidljiva po pitanju oblačenja, pa šta ako me neko čudno gleda, navikla! Ali ovaj šešir mi uliva neko strahopoštovanje pa sve mislim da moram da pazim kada ga nosim, da li da ga skinem kad uđem u neku radnju, da li da ga nosim ako sija sunce ili kad pada kiša, da li da ga skinem u znak pozdrava starijim ljudima na primer, jer znate oni su ipak živeli u vreme ,,etikecije’’… i uvek kad skupim petlju, stavim ga na glavu i kažem: SAD IDEMO HRABRO!, u glavi mi se uključi kviz 1000 pitanja o šeširu. Situacija je postala toliko alarmantna da sam čak odgledala i prilog gđe Ruške Jakić o nošenju šešira i ‘ne, nikako momentima’, i tek mi sad ništa nije jasno...Ima li još nekoga sa sličnim problemom ili predlogom rešenja ili nekoga sa pravilnikom za nošenje šešira? Jer neki dan sam videla ovo i ponovo dobila napad hrabrosti, e tako se nosi šešir… u svakom slučaju uvek mogu da se slikam u njemu i da vidim sebe u masi ;)
Zahvaljujem vam se na lepim komentarima, nadam se da je ovo početak mnogo lepih prijateljstava i što bi rekla Vesna Trivalić u ulozi Cakane: hvala, mnogo ste lepi! :*