28.9.11

Kod ludog šeširdžije...




Ovo je moj omiljeni šešir. Predstavlja treći primerak u mojoj kolekciji od tri šešira (sad imam dovoljno za kafanu), a nekako mislim da je kupovina ovog šešira početna tačka eksponencijalnog rasta pomenute kolekcije šešira. Nosim ga po stanu, isključivo u specijalnim prilikama kao što je ispijanje kafe, ručak i večera, isprobavanje novih ili starih cipela (odeće i sl.), ogledanje, a ponekad čak i dok stavljam veš u veš mašinu. (U slučaju da se neko pita još ni jednom nisam udarila u vrata, sve vidim, iako možda ne izgleda tako).
Patila sam za ovakvim šeširom još od srednje škole (znači veoma dugo) i sad kada ga končno imam, ispostavilo se da ga nosim samo u specijalnim prilikama… po stanu. Nije da sam preterano stidljiva po pitanju oblačenja, pa šta ako me neko čudno gleda, navikla! Ali ovaj šešir mi uliva neko strahopoštovanje pa sve mislim da moram da pazim kada ga nosim, da li da ga skinem kad uđem u neku radnju, da li da ga nosim ako sija sunce ili kad pada kiša, da li da ga skinem u znak pozdrava starijim ljudima na primer, jer znate oni su ipak živeli u vreme ,,etikecije’’… i uvek kad skupim petlju, stavim ga na glavu i kažem: SAD IDEMO HRABRO!, u glavi mi se uključi kviz 1000 pitanja o šeširu. Situacija je postala toliko alarmantna da sam čak odgledala i prilog gđe Ruške Jakić o nošenju šešira i ‘ne, nikako momentima’, i tek mi sad ništa nije jasno...
Ima li još nekoga sa sličnim problemom ili predlogom rešenja ili nekoga sa pravilnikom za nošenje šešira? Jer neki dan sam videla ovo i ponovo dobila napad hrabrosti, e tako se nosi šešir… u svakom slučaju uvek mogu da se slikam u njemu i da vidim sebe u masi ;)

P.S. dostigli smo broj od jubilarnih 14 pregleda bloga, jeeeeej ;D
Zahvaljujem vam se na lepim komentarima, nadam se da je ovo početak mnogo lepih prijateljstava i što bi rekla Vesna Trivalić u ulozi Cakane: hvala, mnogo ste lepi! :* 

25.9.11

Ovako izgleda život od petka.




      Petak nije bio naročito fin prema meni, ali dobila sam narukvicu od jedne divne devojčice. U nastavku dana se dogodila impulsivna kupovina ovih cipela, ali stvarno su mi bile potrebne (i kad kažem stvarno, stvarno mislim stvarno, ne samo stvarno). Ipak, bilo je to teško izgovoriti u razgovoru sa finim dečkom, koji je znao da petak nije bio fin, ali kako je to samo zvučalo: ,,Ćao imala sam *** dan i kupila sam cipele.'' Ko bi još uradio tako nešto?


     A cveće je bilo lepo i lepo miriše...  

19.9.11

Mačka sa stavom


   
Pogledajte macana. Iako se ne vidi, ispod ove cirade je veliki motor, kawasaki ili tako nesto. Zato je macan tako samouveren. Macana uslikao i sliku ljubazno ustupio jedan (moj) fini momak (Milosh S.).

13.9.11

Prazne glave

Ja odoh da se borim sa birokratijom sutra, a ovde ostavljam nekoliko lepih stvari koje će me spasiti od ludila dok se budem lomila pod planinom papira 


* Za početak odeća
. Kažu da je ovo kao odeća za početak školske godine. E, da sam ja ovako mogla da se oblačim u školi gde bi mi bio kraj. Tako sam ovde dobila inspiraciju šta da uradim sa jednom haljinom koju sam kupila odavno, ali je nisam nosila jer je bila čudne dužine. Rešenje: sad ima dve čudne dužine i odlično izgleda. Samo još da napolju nije milion stepeni...


* I tako ja obučem moju kul haljinu u dve dužine i preselim ti se ovde.



* E, a u prvom od ovih snimaka bih se rashladila, a onda bih nastvila da živim u ostalima.
Uživajte i želim vam prijatno veče!

8.9.11

Četvrtak je dan za mačke


         Ovo je jedna fina i prijateljski raspoložena beogradska mačka koja mi je ulepšala jedno ne tako prijatno jutro. Ustala sam u 5 sati i provela 2 sata na Železničkoj stanici čekajući voz iz Skoplja. Vukla sam se po Zelenom vencu, neispavana i bez kofeina u krvi, i zamalo da se sapletem o pomenutu koja me je fiksirala strogim zelenkastim pogledom zahtevajući satisfakciju u vidu maženja. Meni nikada nije teško da pomazim raspoloženu macu uličarku, koliko god bila umorna, nikad!
        Jedna dobra vest je da sam kupila potpuno novu maslinasto zelenu (ili SMB*)jaknu, u second hand prodavnici za 999 dinara (sada moj omiljeni broj, khm). 100% pamuk, a kad sam došla kući otkrila sam i da u kragni ima skrivenu kapuljaču drečavo zelene boje, bila sam srećna kao da su mi dali i tortu uz jaknu (volim tortu koliko i second hand). Sad još samo da skupim hrabrosti za neki post sa slikama mene u jakni… da, ne, možda?


*sivo maslinasta boja - boja vojničke uniforme, ja kao potomak vojnog lica trudim se da budem precizna kako to već sa vojskom mora (a trebalo mi je, priznajem, mnogo godina da dešifrujem o čemu ćale priča) ;)

Friends