23.9.14

Malo ovoga i malo onoga

     Nominovala me Pepljuga, podseti me na mladost, školu i leksikone, pa sam se primila posla, baš kao onomad u osmom razredu, sve sam dobro promislila. Kazaću vam ja šta imam, al' da mi se ne smejete, jer ona pitanja iz ormara, to sam rešila brzo, ali ova druga iz nesesera... Molim da se ne smejete. 
     
     Znate, otkrila sam ja vas, bjuti blogerke, još davno, tamo negde na proleće. Da, da, vas domaće, balkanske, što znate šta ima u Liliju i DM-u, jer ja nemam pojma. I očarale ste me i začarale. Nedelju dana sam vam u bunilu iščitavala blogove i bukmarkovala kao luda razlike izmedju ove i one BB kreme i sličnih čudesa. A onda sam u narednih nedelju dana ispraznila Lili, DM i svoj novčanik. Malo sam vas proklinjala sa sve šimerom na faci i mnogo zdravog sjaja. 

     (I da, na jednom mestu sam tražila Zlaja miScelarnu vodu... Možete sad malo da se smejete, ali zato ubuduće pomozite sestri sa malo transkripcije, od pomisli na prodavačicin pogled i dan danas pocrvenim.)

Šminke

Rumenilo ili bronzer - Htela sam ja da kupim taj bronzer, nego nisam znala gde da ga stavim, sve mi se čini da nemam baš toliko mesta na faci. Pored korektora, rumenila, sjajiše i miriše, gde ću ga, ljudi? Dakle, rumenilo ružičasto volem!

Sjaj ili karmin - Labelo, jerbo više volim da se ljubim, a njemu ne stoji ni sjaj, ni karmin, pa sam batalila. (Ali posedujem i jedno i drugo, samo za slikanje...)

Ajlajner ili maskara - I jedno i drugo, i to maskara bez ajlajner može, ali lajner bez maskare nikako (osim kad sam se par puta zanela pa zaboravila...)

Puder ili korektor - Za svaki dan, ni jedno, ni drugo, kad je hladno BB krema. Opet, za specijalne prilike posedujem sve zajedno, a korektor mi najčešće zatreba.

Presovane ili senke u prahu - Valjda su moje presovane, ja sam računala da je to sve u prahu, pošto uvek sve naokolo zaprašim njima. E, vidite, ovo do sad su bile osnove, to sam ja kao savladala, sad već prelazimo na teža pitanja, viši nivo, advanced.

Četkice ili aplikatori - Imam četkice, raznih ih imam, baš ih nešto volim. A ovo drugo, to je valjda ono sundjerasto... i toga imam. I jedni i drugi izlaze u, gore pomenutim, specijalnim prilikama.


Nokti

OPI ili CG - OPI najradije gledam po izlozima i divim se izboru boja. Ne znam šta je CG, ali sve vam verujem. Ja kupim na ulici, valjda može i tako.

Dugi ili kratki - I dugi, i kratki, i srednji, sve volim. Sve zavisi od količine sudova i vremena.

Akrilni ili prirodni - Akrilno mi nikad ne zvuči dobro za bilo šta...

Svetli ili tamni - Uglavnom zimi tamni, leti svetli.

Cvetići ili bez cvetića - Hm, nisam razmišljala o tome, ali što da ne. Jedno vreme sam volela da ih lakiram u bež i da na domalom crtam malog, malog miša, ne znam šta bi on mislio o cveću.

Telo

Parfem ili Splash - Parfem ili ŠTAAAA? Imam jedan lep parfem. Pogodili ste, da, za specijalne prilike. Više volim da miriše čista kosa i nešto onako malo limunasto.

Losion ili puter za telo - Puter? Stvarno postoji puter za telo ili se uzme onaj iz frižidera? Za sad losion, dok ne otkrijem šta je taj puter.

Gel za tuširanje ili sapun - E, konačno jedno prosto. Gel.

Lush ili drugi brend - Kijala sam svaki put kad prolazim pored Lush radnje, ali osim toga, nemam isključiva osećanja prema brendovima.


Moda (sad mi je malo lakše)

Farmerke ili trenerke - Farmerke, jer trenerku i helanke ne priznajem kao legitimnu garderobu. To je garderoba sa posebnom namenom (ne, ne, ne za vežbanje, za ležanje).

Dugi ili kratki rukavi - I jedno i drugo.

Haljine ili suknje - I jedno i drugo.

Pruge ili karirano - Više pruge, ali i karirano može.



Papuče ili sandale - Sandale su zdravije za stopala (mig, mig, trep, trep, volim i vas, papučeeee).

Marame ili kape - Kape, kape, šeširi, šeširi. I marame, naravno, ali za oko vrata, da se razumemo.

Viseće ili (!?)neviseće minđuše - Neviseće u svim oblicima i veličinama.

Ogrlice ili narukvice - Ogrlice, velike i vrišteće, narukvice, tanane i diskretne.

(Ček, ček, a gde je prstenje, ja volim prstenje, i veliko i malo. Da se ispravi ova nepravda.)

Štikle ili ravna obuća - I jedno i drugo, sve dok se pogodi vreme i mesto.



Kaubojke ili jahaće čizme - Jahaće.

Jakne ili dukserice - Rastala sam se sa duksericama otprilike u vreme kad sam se rastala sa studentskim životom (daaaaavno).


Kosa

Lokne ili prava kosa - Kako priroda kaže. U mom slučaju lokne.




Punđica ili rep - I jedno i drugo.

Lak za kosu ili gel - Ne, ne, ne, nema potrebe. Kad ima, uglavnom lak.

Duga ili kratka - Opet, kako priroda (i duša) kaže. U mom slučaju srednje duga.

Svetla ili tamna - a gde je ovde crvena? Podržavam Pepeljugin protest.

Šiške na stranu ili prave šiške - Joj što ja volim te prave, ali priroda kaže jok!


Random

Kiša ili Sunce - SUNCE!!!

Leto ili zima - Leto (i proleće, i jesen, i zima kad nije prava zima)

Jesen ili proleće - Vidi iznad

Čokolada ili vanila - Sve, sve, i jagoda i višnja i limun i rum, i sve!


E, sad moje nominacije - biće da sam poslednja, jer sam mnoge koje bih nominovala već pročitala, a neke druge koje bih nominovala možda nisu u mogućnosti da se sad bavim ovim ili onim, ali pokušaću. Nominovala bih Sašku, ako joj bebac dozvoli, i Taktaticu isto tako. Nominovala bih i Marsovku, ali ona se bavi nekim drugim stvarim (:*). I Dadu, ako nije i ona otišla da se bavim nekim drugim stvarima...
;)

21.8.14

Zlatna ptica

     Od prošlog leta ja slušam o ovoj knjizi (Donna Tartt - The Goldfinch), non-stop. Svima se svidela, kroz ceo internet je prohujala. Uprkos tome što je preporučivana od vrha do dna WWW, ja sam izvela fantastičan podvig i uspela da ne saznam ni r od radnje, ni l od likova, sve dok nisam počela da je čitam. Zapravo jedinu informaciju o njoj na početku mi je dao Kindl - da kraja knjige me čeka 43 sata i 10 minuta čitanja, obećavajuće! Zato o knjizi ništa više neću reći, jer vam želim da budete tabula rasa kad je uzmete u ruke, da joj dozvolite da vas zgrabi i odvuče, i da se posle svakih sto strana pitate kako smo sad stigli ovde. Rećiću samo - knjiga je fantastična!



Što se tiče tehničkih stvari prevoda kod nas još uvek nema, ali verujem da će ga uskoro biti. Tako da dok čekate možda pročitate ostale dve knjige Done Tart. Autorka deluje kao strašno  zanimljiva dama, a za ovu knjigu je dobila Pulicera, znači sve zajedno 5+.

;)

19.8.14

Lament nad letom

     Izvređali smo leto na sve moguće načine. Rekli smo mu da je šizofrenično, da ima poremećaj ličnosti, da nas je izneverilo kad nam je najpotrebnije, da nam je smestilo na najpodliji mogući način, da odlazi i ne vraća se više, a ono ne haje i tera po svom. Barem je dosledno.

     Ja sam mu na kraju čak i HVALA rekla. Mora za mene nigde na vidiku ove godine, kupaći slušam kako tužno šmrca već mesecima kad god priđem ormaru. Hvala za antiletnje vreme, leto, jer sam lakše preživela grad.
   
     Ipak, kad je avgust uspeo da prošvercuje malo sunca, uspela sam da prošetam i po koju suknju. 'Ajde, leto, preživećemo te nekako ovaj put, ali zato sledeće godine... nemoj da se svađamo.

Košulja - 100% lan, kupljena u SH radnji, za sitne novce, za manje glamurozne namene. Munjevitom brzinom postaje letnji favorit i zvezda ormara, uprkos dugim rukavima. I da, uvek je tako izgužvana, i uvek izgleda kao da je nova, i da, ne posedujem prijatniju i miliju.

Suknja - kupljena u SH radnji, za sitne novce, za manje glamurozne prilike. Čučala u ormaru i služila za manje glamurozne prilike, a zatim doživela renesansni preporod pre dve godine, kada je iz nepoznatih razloga završila u koferu za more. Od tada vlada letom.

Sandale - zvane Spasiteljke. Prošlog leta je došlo do debakla zvanog mesec-dana-kreveta-povređeno-stopalo-kupi-normalnu-obuću, ma, pričaću vam već. Elem, za malo više novaca, ovog puta, počeo je preporod zvani KKO (Kupovina Kvalitetne Obuće), koji prekinuo eru KSŠS (Kupi Sve Što Sja).

Torba - produkt gore spomenutih mesec dana ležanja.

Naočare - već sam vas time smarala.

Prstenje - H&M, obožavano! Al', realno ima ga na svakom ćošku.

;)

16.7.14

Nil Gejmen - Okean na kraju puteljka

,,Reći ću ti nešto važno. Ni odrasli iznutra ne izgledaju kao odrasli. Spolja su veliki, bezobzirni i uvek znaju šta rade. A iznutra izgledaju baš kao što su oduvek i izgledali. Kao što su izgledali kad su bili tvog uzrasta. Istina je da odrasli ne postoje. Nijedan na celom svetu.'' 






       Znate kako ja znam sam odrasla? Sem toga što sam morala da nabavim naočare za čitanje i što mi je izrastak pre svakog farbanja sve belji, zapravo, nikako! A čitam i bajke, kao što je ova gore na primer. A onda idem okolo i preporučujem je oduševljeno svima. Divna bajka, avantura, odličan prevod, i Mijazaki bi morao da snimi film po ovoj knjizi. Uf, što bi to bilo lepo! A kad je pročitate (ili ako već jeste), čik kažite da niste zamišljali sebe kao Leti...
;)

12.7.14

Vreme za ples



Za danas vas ostavljam sa tri i po minuta čistog savršenstva. Ja sam gledala u transu, a onda sam vraćala i vraćala jer treba videti šta svaki od ovih malih genija radi posebno, u pozadini, pa levo, pa desno. Eh, da sam ja nekada bila ovoliko kul [le uzdah!].

p.s. Ako nekog interesuje originalna pesma i spot.
:)

10.7.14

Nošeno



Pričala sam vam za šešir i naočare.
Pričala sam vam i za sandale.
Pričala sam vam i za pantalone.
Videli ste i bluzu još odavno.
Pričaću vam uskoro i za torbu i za ogrlicu.
Ja ovako skoro svaki dan... A vi?

;)


8.7.14

Fina



     Srećemo se par puta nedeljno. Ona vam je od onih fini, uvek će vas pustiti da je pomazite, iako baš i nije oduševljena da joj neko gužva krzno koje je uvek pufnasto i savršeno polunakostrešeno. Naćićete je na stepeništu frizerskog salona ili preko puta na haubi nekog od parkiranih automobila. Pogledaće vas kroz trepavice, a prići samo na nagoveštaj da imate hrane. Tako da znate, ako vam je baš potrebna dnevna doza mačkoljublja, pustiće vas da je pomazite, ali neće biti oduševljena time (ali zato ja uvek jesam ~^..^).

:)

3.7.14

Naočare i gradski šešir



     'Ajde dobro, kad sam kupila šešir još i nije zvanično bilo leto, ali za naočare… e, to već nije bilo u redu!

     Kraj maja početak juna, 35 stepeni u hladu, leto već rešilo da nam objasni kako ćemo se igrati do septembra, a meni se slomile omiljene naočare. A godine stigle, ne mogu više bilo koje, bilo kakve, moram da imam baš te iste. Mora da odgovara veličina, a sve mi nešto premale. Moraju da imaju baš ovu šaru, a svi odjednom rešili da prave roze. Potrebne su mi metalne drške, a nalazim samo plastične. I da ne zaboravim UVA, UVB, PVO i slične bitne zaštite.

     Zakeram tako neko vreme i na kraju ih nađem. I dalje me malo duša boli za onim starim. Cupkam ispred kase (i novčanik me malo boli) i pitam se da li bi super lepak ipak mogao da reši stvar (nije mogao). Na kraju ih kupim. Testiram ih do kuće. Lepo je, sunčano, petak popodne, taman za vikend da ih reklamiram malo po gradu. Sutradan krene kiša, na neodređeno… E, u tri lepe šargarepe!

     Tako to uvek biva: kupi sandale i krenuće potop, kupi čizme, proleće stiže, k’o naručeno, u sred decembra. Ne lažite da se to samo meni dešava!

——————————————————————————————————————

    Malo sam disala duboko i sad se vraćam sa pričom o šeširu. Vidite, to je jedna sasvim nova vrsta šešira otkrivena by moi, samo za vas (ili samo za moi, a vi kako hoćete).

Kada bi ovo bio Telešop, reklama bi išla ovako:
-Da li vam je dosadilo da idete okolo sa suncobranom na glavi celog leta?
-Da li vam je dosadilo da kasnite na posao zato što niste mogli da uđete u pun autobus jer vaš šešir sa širokim obodom ima preširok obod?
-Da li vam je dosadilo da taj isti šešir/suncobran vučete sa sobom i pošto zađe sunce, a vi biste se još malo prošetali?

(Znam, znam! Zdravorazumski odgovori se nameću sami. Sestro, kupi kačket, šta vučeš tu šeširčinu, itd. Ipak, zarad ovog malog misaonog eksperimenta udovoljite mi i ne menjajte kanal.)

Predstavljamo vam gradski šešir. Obod mu je znatno manji od standardnog, boho šešira, pa vaše saputnike neće bockati u oko. Ako stanete da pogledate izlog u Bulevaru, pored vas će moći da stanu bar još tri žene i barem jedan muškarac će moći da vas sve zaobiđe. A kada sunce zađe samo ga spakujte u torbu i ne morate kući. Vaše šetnje više nikada neće prekinuti zalazak sunca.

Ma nisam ja na kraj srca. Obožavam i posedujem i zimsku i letnju verziju ,,boho monstruma'' sa širokim obodom, ali ovaj drugi me je toliko izmaltretirao prošlog leta na moru, da sam polovinu letovanja provela u potrazi za gradskim šeširom, e baš ovim iznad sa Telešopa. Da bude manji, kompaktniji, skoro kao kačket, a da ja ne moram da nosim kačket, jej! Bio bi još idealniji da je platneni, da može stručno da se zgužva i strpa u torbu, da mi se ne znoji frizura po gradskom prevozu. Nisam našla platneni koji bi zadovoljio i estetske pored funkcionalnih uslova, znate već kako je to sa nama Telešop vizionarima, ali i ovaj moj može da se strpa u torbu, a lep je, i shvatili ste ide u torbu, meni dovoljno… The End

;)


6.5.14

Kiša i mačka


Zeleni venac, 9. april 2014.

    Bio je utorak, kiša nije padala kad smo krenule, pa je počela, a kišobran smo zaboravile. Tata nas je čekao na dolaznom peronu autobuske stanice, ali smo ipak stale da kupimo kišobran. Tata nas je već čekao na dolaznom peronu autobuske stanice, a mi smo videle crno belu mačku kako drema na zidiću zaklonjenom od kiše. Morale smo da okušamo sreću, sneg, kiša ili sunce, uvek okušamo sreću s mačkama, neke nam se obraduju, neke zapale brže od metka. Ova nam se obradovala. Posvetile smo joj tačno dva minuta maženja i zapalile prema autobuskoj brže od metka jer nas je tata čekao na dolaznom peronu.

;)

30.4.14

Prstenje i još štošta

Šta se radi ovih dana... hm:

1. Pa eto, tu su neke male stvari za početak. Znate ono kad se neko godišnje doba zadrži u našem krajevima duže nego što nam je milo, pa jedva čekamo da mu vidimo leđa. A dok čekamo potpuno se isključimo, pređemo na puko preživljavanje i podešavanje - r o b o t. Ja zaboravim da sam ljudsko biće, a kamoli da sam ženka. Nosim istu stvar dan za danom, ormar ne otvaram, a sve što mi je potrebno je to tu, pobacano po fotelji. Takođe zaboravim i da posedujem išta od nakita - minđuše ne stavljam, prstenje me ne interesuje. Onda dođe proleće i kad se probudim otkrijem svoju staru dobru kolekciju.



2. A tu su i neke veće stvari, kao što je na primer posao. Kao što je na primer to što sam ja nastavnik već dosta godina, a još uvek se osećam kao da nemam pojma. Tako se u poslednje vreme udubim u You Tube, u tekstove, savete, planove, vežbanja, disciplinu na času. Pa sledeći čas bude bolji, pa sledeći opet zaškripi. Ide gore, ide dole, ali da vam kažem, uglavnom bude zabavno...

3. A onda još veće stvari, kao što sam na primer JA... Ja u pokušaju da uđem u haljinu kupljenu za venčanje prijatelja. Ja koja sam pogrešno procenila sve Uskršnje gozbe koje su se našle na putu. Ja koja strpljivo pokušavam da uguram velike količine... hm, pa grudi, u pomenutu haljinu i zapravo u bilo koju haljinu, a dušmani nisu ostavili dovoljno mesta (saosećam se, naravno, i sa onima sa suprotnim problemom, i pitam se ima li uopšte onih u sredini ili je u pitanju neka zavera). Pa  pretražujem SH radnje, daleko mi buvljak, pa motam Zarin sajt u potrazi za haljinom i pitam se ko se toliko zabavljao sa fotošopom i zašto mu smetaju ženske noge, pa svakoj otfikari deo butke. Neka neko, molim vas, ode na onaj deo sa suknjama i haljinama i prosvetli me da li je u pitanju fetiš.

4. I na kraju neke random stvari. Neke duge šetnje, jer je lepo vreme i čim uđem ja bih opet napolje. Pa onda još malo profesionalnog ubijanja biljaka (spadoh na jednu saksiju, šmrc, help!). Čitanje. Proganjanje i slikanje mačaka za Instagram. I odugovlačenje sa pisanjem novog posta...

A kod vas, šta ima novo?

25.3.14

Onaj o proleću

     Draga Australijo, strašno mi se sviđaš i jedva čekam da se upoznamo. Ipak, izvini za proleće, ali sad je na nas red, zaslužili smo ga. Uostalom tebe zima i ne pogađa baš mnogo, strpi se jedno šest meseci.


     Drage preostale tri dve biljke na mom prozoru i nekoliko drugih strateških mesta u stanu, znam da sam već na uslovnoj zbog konstantnih ubistava iz nehata vaše braće, nadam se da ćete mi oprostiti. Iako priznajem da sam ubila i kaktus i čuvarkuću (kako i zašto, ne znam), dracena i ona ljubičasta puzavica su još žive majke mi, a za koprivu sam sigurna da je otišla u posetu rođacima prošle nedelje, pa se ne javlja, njen nestanak nema veze sa mnom...


     Draga knjigo, nadam se da ćeš mi se svideti, iako se na početku nismo nešto složile, a svi su rekli da si dobra. Da li je u pitanju prevod ili nešto drugo, ne znam, dajem ti drugu šansu (kao što će i biljke meni).


     Dragi trideseti rođendane, spremna sam za tebe, nema drame, obećavam. Od tebe tražim samo sunčan dan za besplatan ulaz u zoo vrt* i one cipele, znaš već. Dobro i možda malo mudrosti - one u koju sam toliko verovala da dolazi sa tridesetom, ako imaš viška, jer rešila sam da od tridesete mogu da kažem za sebe da sam žena, a ne devojka, pa eto čisto da se ne blamiram...
*Ako neko nije znao, na rođendan dobijate dve besplatne ulaznice za Beogradski zoo vrt. Ja ih iskoristim svake godine, nego prošle godine 'ladno pao sneg krajem marta, ali ove godine Australija već odvukla jesen i zimu, pa eto.
:)

21.3.14

Pinteresantna stvar

      Sećate se ono nekada davno (dobro, relativno davno) kad smo čuvali 'inspirativne' slike na hardu. Dragoceni gigabajti bili su zatrpani odećom, cipelama, mačkama, kuhinjama i tropskim ostrvima, barem moji. Save as, save as, save as.... Šta se s njima dešavalo posle? Nemam pojma. Znam da sam uspela da kupim jedne cipele koje su baš ličile na jedne koje sam do tada obožavala virtuelno, u folderu cipele, samo druge boje (e, baš ove plave - liče, zar ne?).

     Znam i da sam jednom na Fejsbuku napravila album pod nazivom ,,Maj imedžind lajf'' u kome sam iskombinovala sve savršene autfite, kuhinje, kuće, malo privatno tropsko ostrvo, i u kome sam tvrdila da ću se udati 3 puta. Jednom za princa Harija, zbog kraljevskih dragulja, naravno. Drugi put za Džejmija Olivera, jer je sladak i dobro kuva, i treći put za Juana Mekgregora zbog ARRRRR! I da, zadržaću svog dragog kao ljubavnika za sve to vreme, jer ga obožavam, naravno.

     Tako je bilo nekad, a danas, danas imamo Pinterest. Pinterest kome dajem sate i sate za kojima ne žalim, Pinterest na kome obitavaju moje želje. I baš volim kad nekoliko dana nemam vremena ni da škicnem, pa se onda vratim sa šoljom kafe i skrolujem li, skrolujem. Pinterest mi znači i knjige, i mačke, i ormare, i još mnogo, mnogo toga...

     Nego, postane sve to ponekad frustrirajuće, neko tamo sve to ima, a mi gledamo slike. Ne, ne, ili je poenta bila da se inspirišemo. I tako mi dođe da se pored sklapanja svih tih tabli savršenstva malo i inspirišem, da se ostvarim, da nemaju sve to samo ti neki oni, da imam i ja.

     E, na tabli jewels stoji mi ova ogrlica, a u kutiji sa (pomalo odbačenim, ne-znam-šta-mi-bi) nakitom, stoji mi lanac iz ovog posta, koji se doduše nikada nije ni predstavio kao ogrlica.

     

 
     Verujem, zapravo, da je karijeru započeo krajem devedestih, na struku neke, recimo, ljubičaste, leopard haljine, pod vašarskom ili svadbenom šatrom, negde u Istočnoj Srbiji. Elem, vidi se u njemu potencijal. I dohvatim se klešta, skratim ga za tih nekoliko povećih alki i ostavim samo ove fine, geometrijske, i totalno se istripujem da mi vrši pos'o baš kao ta ogrlica s Pinteresta.

     I sad tu prvu pinteresantnu stvar nosim baš često, a ona je totalno zaboravila svoju nekadašnju karijeru, majke mi...


                                                                            
;)

16.3.14

Slaninica i Ves Anderson

* Kad dođe vreme za dijetu i vežbanje, snovi izgledaju ovako:



Ovaj čovek je toliko genijalan i toliko kul da mu neću napisati ime, jer mislim da bi mu pominjanje imena na mestu sa ovolikom količinom mačića i povremenim outfit postom veoma ugrozilo reputaciju (biće vam jasno zašto uskoro). Elem, ako imate 20 minuta slobodno i fali vam malo dobrog humora, pogledajte šta znači zdrava konkurencija u rokenrolu, obećavam plakanje od smeha.

* Ove nedelje nam je na repertoaru konačno The Grand Budapest  Hotel, i prilika da testiramo ovu teoriju. Da li su Andersonovi likovi stvarno izgubili slobodu kretanja?


;)

14.3.14

O Kindlu s ljubavlju

     ,,Samo ti šaljem još jedan dokaz da nismo pogrešiliiii!'', dovikivao mi je iz druge sobe ili, virtuelno preko hangouts, iz kancelarije, i nekoliko nedelja pošto je naš Kindl stigao, a sve potkrepljeno linkom koji vodi do još jednog dokaza o tome koliko je divan, fantastičan, fenomenalan Kindle Paperwhite

     A znala sam ja da nismo pogrešili čim sam na njemu pročitala prvu knjigu (počela dan pošto je stigao, završila dva dana kasnije). I nije fer da kažem nismo pogrešili, on nije pogrešio (Nisi pogrešio!), jer ja sam samo bila namćor - mnogo je to novaca, ali ja želim da kupujem knjige, kako knjigu može da zameni spravica, nikako! Onaj deo sa puno novca me je mnogo brinuo, ali onaj zar da više ne kupujemo knjige (toliko o štednji) još više.



     Dok smo ga konačno raspakivali početkom decembra, posmatrala sam ga sa nepovernjem. Previše lep, crn, minimalistički, plastičan... Dok ga je on podešavao, nameštao, čačkao, ja sam u drugoj sobi mazila sve naše prave knjige, i govorila im da je sve u redu, da ih niko, nikada, neće zameniti. A onda se desilo: ,,Gledaj koje sve knjige imamo!!!'' ,,Uuuuuuu! Roald Dal? Daš mi samo da pogledam Matildu, odavno hoću da je pročitam!'' I tako sednem i počnem da čitam i čitam, i pročitam. Pa pređem na Agatu Kristi i Poaroa, pa na Hemingveja i Movable Feast i The Sun Also Rises. I zaljubim se, nepovratno (ne brinite, u međuvremenu sam kupila tri nove knjige).



     I tako je Kindl postao živo biće, naš ljubimac. Uveče ga obavezno ostavljamo pored kreveta, pravimo raspored ko ga kad vodi u šetnju (nosi sa sobom na posao, zimovanje, kraći put i sl.). Ako ga vidim na ivici stola, stolice ili police, pretvorim se u aždaju, jer ŠTA AKO PADNE?! Štaviše, još uvek mi je najveći strah da ne zaspim sa njim. Paperwhite ima to zgodno pozadinsko svetlo (za razliku od ostalih verzija izgleda), i može čovek pred spavanje da čita, a da lampa ne ometa krevetske cimere. Međutim, šta ako zaspim sa Kindlom u ruci, zapitah se ja. Nekoliko puta u prvih mesec dana sam imala košmare da sam ga polomila, ugnječila ili ispustila, i u svakom snu se lomio kao da je od najtanjeg stakla. Jedne noći sam se naglo probudila i uspaničeno ga tražila po mraku, dok nisam shvatila da je vreme za čitanje prošlo pre dva sata i da sam ga još tada ugasila i ostavila na sigurnom. Eto, to mu slobodno pišite kao jedini minus od mene.

     Pa je došlo vreme da ga obučemo. Pinterest, naravno, nudi neograničene mogućnosti, Beograd, međutim, ne baš. Od deset radnji u koje smo ušli, u dve su znali šta je Kindl, a samo u jednoj su imali.... nekakvu... futrolu za njega (po suludoj ceni). Morala sam da uzmem stvar u svoje ruke i obučem naše ljubimče, dok internet ne reši stvar.


     I još samo nešto, molim vas nemojte da me pitate zašto prosto nismo kupili neki tablet, ne, ne, ne (jer će uslediti napad besa). Neuporedivo je, a pošto ja još uvek patim od napada besa zbog takvog pitanja, neko pametniji (i staloženiji) od mene je odlično objasnio zašto, i koje su sve prednosti ove ljupke spravice (ne pominje onaj moj mali minus, a vi ga uzmite u obzir ako želite).

;)


Povratnički

     Nadam se da još nekoga ima ovde. Nije me bilo dugo, jer nisam imala šta da kažem ili sam mislila da nikoga ne zanima to što imam da kažem. Ipak, blogerska kriza identiteta je gotova, a ovaj virtuelni prostor još nije bio spreman da se penzioniše i zato me je dozivao i dozivao da se vratim. I da vam kažem mnogo je lepo napisati post i baš je olakšanje posle ovoliko meseci kliknuti Publish. Hvala, ako ste i dalje tu, i ako ste i dalje spremni za moj....... um... hvala, i u to ime vas pozdravljam slikama, naravno, mačaka.

;)





Friends