17.12.12

La Femme & Misfits

      Da li je još neko zaljubljen u Nikitu? Da li je još neko poželeo da se pospe džakom brašna zarad bele puti i ledeno plave kose? Da li još neko iskače iza ugla sa varjačom u ulozi pištolja i oprezno se šunja kroz sobu u polučučnju? Odlepih za Nikitom, vratila me u tinejdžerske dane kada sam radila isto to posle gledanja epizode nedeljom uveče (i držalo me bar do srede).

      Ona nova Nikita mi nije vršila pos'o, bila je, u nedostataku adekvatnog izraza, njeeee... Ali ovu stara,... e, nju opet gledam isključivo na televiziji, nema varanja, kao u dobra stara vremena. Odbijam da odgledam pet sezona za tri dana, nego gustiram i iščekujem. Kao i svakom dobrom hrčku, savršena dnevna nagrada za dobro obavljen posao (inače ne bi bilo obavljanja bilo kakvih poslova, izgleda.)


    A da, imam i nedeljnu nagradu. Šta kažete na Misfits? Ko bi to mogao kao Britanci. Fantastična fotografija, savršeni glumci i suluda priča. Supermen i Spajdermen nemaju pojma šta su super moći, verujte mi. Dakle, četvrtkom oko 23h sanjamo Sajmona...


P.S. sutra je dan D.
:)

2.12.12

Zašto je Keri Grant učio da štrika...

* Štrikanje je trenutno stanje uma kome ne mogu da pobegnem (nije da se trudim). A što se Kerija tiče, pazite sad ovo: žrtvovao se u marketinške svrhe, tamo negde četrdesetih, u vreme rata. Pošto je štrikanje bilo ženski posao, on je pokazao moralnu hrabrost učeći da štrika. E, Keri, Keri, nešto ti teško ide, gde je ta mačo nadmoć, da nije teta sa naočarima prestroga ili su igre preoštre? Bući, bući (biiič!)






* Odavno sam prestala da manekenke gledam kao uzore za bilo šta. Priznajem, imala sam fazu, ali poraste se. Shvati čovek da svako radi svoj posao, koji god bio, na ovaj ili onaj način, neki su nam stalno pred očima, neki su potpuno nevidljivi, i svi nam se više ili manje sviđaju ili nam se uopšte ne sviđaju, ako uopšte i znamo za njih.
   Ipak, moram da priznam slabost na Karli Klos. Nije da sam konstanto pratila sve što radi, ali se nekako uvek nalazila u onome što mi se svidi, a pri tom je bivša balerina (slaba sam na sve vrste plesa), i ume da kaže po koju mudru. Dakle lepa, pametna i uspešna... i što je najluđe od svega tek je napunila 20!!! Kod te informacije sam se slomila i dobila je trenutak.


Photograph by Ryan McGinley

   A taj trenutak je utopljen u moju (našu?) omiljenu temu - putovanje. Dakle Karli u putopisu Nikaragvi. Ja ću putovati svetom, makar i tek u osamdesetoj, i to uzduž i popreko. Zato i volim kad naiđem na ovakvu reportažu koja ne servira stilizovanu turističku sliku, već sirove činjenice. Ako poželite da vidite i Nikaragvu odlično, ako ne, još bolje, verovatno i nije za vas.

* Pretpostavljam da ste u svojoj blogerskoj ili blogočitačkoj karijeri već naišli na Kinfolk magazin i da ste kao i ja pali za slobodu, očarani au naturel estetikom. Samo, da li ste se nekada zapitali koliko je ona, u stvari, deo trenda. 


HILDA GRAHNAT
  Čitala sam ovaj tekst  i lavina pitanja se sručila, tako da ćete morati da me izvlačite. Da li smo hipsteri, da li želimo da budemo hipsteri ili se toga užasavamo? Da li su hipsteri krivi za sve? Da li je naša želja da budemo malo drugačiji, da sve uradimo sami (diy), da odlično izgledamo kao da nas nije briga, posledica originalnosti, ekonomske krize, trenda ili nas stvarno nije briga?


Oprostite mi, znam da je nedelja.
;)
*English

P.S. Baš mi je danas legla ova žurka CreaCtive, nije kasno da se pridružite i nađete novo društvo!






27.11.12

Izveštaj sa jednog buvljaka



Tu sam, tu sam, ne brinite, nego imala sam neka posla, znate već kako to ide.

       Nego razmišljala sam o toj ekonomskoj krizi ovih dana... Kaže nam Minja pre neki dan, možete na buvljak, i lepo kaže. Ja sam vam stari buvljački vuk i znam da to u ovom našem blogosvetu nije ništa novo, ali shvatila sam da sam ispala iz forme. Shvatila sam da su mi se izlizali đonovi i popucala koža, najkvaliteniji koje sam imala, sa buvljaka, a iz Italije... ili Nemačke. Da kupim nove na mestima gde se kupuju nove, ne isplati mi se. Ako ih platim onako, da mi ostane za kafu do kraja meseca, pa, preživeće do proleća. Da platim više, a šta ću bez kafe (i stana, i struje, i doručka, i ručka i večere).

       Pa se setim svojih prvih koraka po buvljaku, prvih ranojutarnjih bauljanja do taksija, prvih sve za 50. A sve je počelo pre jedno 5 godina kada sam od jedne divne dame počela da dobijam po koju H&M bluzicu neobjašnjivog porekla, pa cipele, beneton farmerke, kaputiće. Ništa mi nije jasno, znam da jesam fina jedna devojka, ali ovo je već bilo čudno. Stegnem ja obruč i ona prizna, rano jutro, oko 6, roba iz Nemačke i Italije, tamo iza kamiona sa drvenom građom, sve na zemlji, po nešto na tezgi, radite brzo i cenjkajte se. 

     Eh, kakva su to vremena bila. Jedva smo čekali četvrtak i bilo je noći kad nije ni bilo spavanja da bi se već oko pola 6 uputili put gomilica. E, da i to je bitno, nazivi, svako je imao svoj autentični, od milja. Prvo je bilo idemo na preturanje, pa idemo na gomilice, neki kažu idemo na buci-buc, ali najoriginalniji je tatin - on je četvrtkom ujutro išao u butik. 

    Druga bitna stvar je i ekipa. U našem malom mestu nema funkcionalnog gradskog prevoza, kao ovde u Beogradu. To bi značilo da nam je potrebna nečija mama, sestra, tata sa autom, ili nas nekoliko pa u taksi. Samo tada za buvljak nisi mogao da kažeš svakome. To je bilo isključivo za odabrane otvorene umove, kao što je na primer Tamara (bolji primer ne postoji). A tamo smo najčešće sretali svoje stare profesorke iz Gimnazije, matematičarka, hemičarka, fizičarka, a uvek smo se pitali gde li nalaze te zastrašujuće kostime i davnih dana i tako dobrom stanju (tako znate da na buvljaku ima za svakog po nešto).

    Verujte mi da je bilo dana kada smo odlazili sa 200 dinara u novčaniku i vraćali se sa punim kesama. Torbe miljenice i nakit koji najviše nosim - sa buvljaka. Najbolje čizmice - sa buvljaka. Najdraži blejzeri - sa buvljaka. Ali postoji i druga strana medalje. Lako se zaletiš za tih 50 dinara, lako se pomamiš na Zaru, Mango i Beneton, a onda često ostaneš zaslepljen etiketom i zatrpan stvarima koje baš i ne liče na tebe. Tako sam i rešila da apstiniram od buvljaka neko vreme. U jednom trenutku sam počela da delim i bacam buljuke stvari (i srećom u procesu usrećila mnoge ljude, a i sebe).

    Za vreme te apstinencije stvari su se promenile. Što se buvljaka tiče samo mesto, ali što se posetilaca tiče, tu stvari već izgledaju dosta drugačije. Tu stupa na snagu ona ekonomska kriza. Sada među mušterijama na buvljaku ima i onih za koje smo bili ubeđeni da bi im kvarcung otpao ako bi iz tržnog centra izašle na svetlost dana, a blanš prebledeo i sve pegle za kosu kolektivno pocrkale ako bi nogom kročile na teritoriju buvljaka... I da vam kažem konkurencija je velika, tako da pazite se noktiju, ako se uhvatite za istu stvar.

    A čitava ova nostalgija, samo da bih vam rekla da sam prošlog četvrtka zahvaljujući svecu i jednomesečnoj bebi, bila u prilici da prekinem apstitnenciju. Bio je to potpuni zen. Odolela sam svim iskušenjima i pobednički izašla sa četiri stvari koje imaju smisla do poslednjeg končića (i sa svega 550 dinara manje u novčaniku). Dakle, pantalone koje će morati da čekaju proleće i leto, ali za kojima sa žudela celo prošlo leto - štikliraj. Najpufnastiji i najmekaniji džemper sa savršeno suptilnim leopard osipom - štikliraj. Kožna suknja, stvarčica koju takođe pažljivo vrebam već neko vreme, pronađena - štikliraj. I dve fantastične feder narukvice koje će veoma često biti viđene - šti-kli-ra-no! 

P.S. Ako ste izdržale do kraja, svaka čast, dobile ste pravo na ekskluzivnu informaciju da vas uskoro čeka poklon... misterija se zapetljava...

 :)

  

31.10.12

Veliki Getsbi



       
      Odavno sam htela da vam kažem nešto za Velikog Getsbija, ali nikako da se uhvatim baš za taj post. Juče sam počela da čitam Murakamijevu Norvešku šumu*. Vatanabeova omiljena knjiga je Veliki Getsbi. Nije da nešto verujem u znakove, ali odlučila sam da ovo može da se shvati kao znak.
       Imam ovu knjigu i nisam je kupila, pronašla sam je. Mislim da je nisam ukrala, mada se pomalo osećam kao da jesam, jer onom čija je bila, knjige više nisu potrebne, a onaj čija bi mogla da bude, svakako je ne želi**. I sve je to nekako tužno, ni jedna knjiga ne zaslužuje takvu sudbinu, posebno ne ovakva.
       A to odavno kad sam poželela da vam kažem sve ovo za Getsbija je bilo kad sam videla trejler za novi film. U stvari, prvo sam videla slike. Leonardo – može. Keri Maligan – može. I sve je mirisalo na dobro, ali onda sam videla trejler... Nisam ubeđena, previše Mulen Ruža, a ovo je film koji ne bi smeo da ima trunku ičega drugog sem Velikog Getsbija. Nisam filmadžija i voljna sam da čekam otvorenog uma i sa, makar i malo forsiranim, entuzijazmom. Ipak je to Getsbi...

*Biće i o tome.
**Ne brinite pitala sam.
;)





29.10.12

Ah! Jesen!



    Mislim da je jesen jako zlo godišnje doba, ako mi dozvolite da personifikujem. Pravi se da je fino, ali nikad ne znate šta može da se desi, samo mislite da znate.

      Leto je vrelo, zima je hladna, a proleće je lepo, i toplo i hladno. Ali jesen... Taman se uljuljkate u prijatne temperature, sunčane dane i divne boje. Možete da nosite kratke rukave i čizme, bez hulahopki*. Možete da nosite farmerke i sandale bez opasnosti od spontanog samosagorevanja od vrućine.

    Onda odjednom temperatura padne i onda odjednom u Nemačkoj pada sneg. I onda odjednom nosite kaput koji ste kupile pre nedelju dana i bacile ga na stolicu da čeka (kažem čeka!) hladnije vreme, ali hladnije vreme je tu, nema čekanja. I onda pogledate slike i vidite da se kaput izgužvao i treba mu peglanje. Mrzim peglanje, volim da su mi stvari izgužvane. Mislim, vi mrzite peglanje!

    Dobro, ja... Ja sam besna na jesen, i ja sam ostavila kaput na stolici, i ja volim izgužvane stvari, a sad moram da peglam kaput. Ova jesen me iscrpljuje!

* Kad sam bila klinka, nikako mi nisu bili jasni ti editorijali - haljinica bez rukava i čizme, pantalone i kaputić - i sandale. Kako i kada je to moguće?! Sad znam u jesen (ah, ta dvolična, prevarantska jesen).

;)


26.10.12

Sajam knjiga 2012 - Doručak kod Tifanija i Branko Miljković




      Prošle godine sam vam rekla koliko mi znači Sajam knjiga. I dalje ga obožavam, potvrđeno. Uprkos 5-6 sramnih bilborda koji su prvo što vidite kad izađete iz prolaza i prođete kroz kapiju Sajma, i dalje ga obožavam.
     I dalje ga obožavam jer mogu da pronađem Doručak kod Tifanija na engleskom, u hali 14 na spratu, u kartonskoj kutiji, ispod štanda, za 100 dinara. I dalje ga obožavam jer se nisu naljutili što sam skoro obrila dva reda knjiga da bih ga dohvatila.
      I dalje ga obožavam jer sam precrtala skoro ceo spisak koji sam imala. Bilans 17 knjiga. Neke na srpskom, neke na engleskom (dvojezičnost je moj superpower kad je čitanje u pitanju). 14 polovnih (polovne i cene) i 3 nove. Ni jedan deo Autostoperskog, ali još uvek se nadam. I čitam!
      Kako ste vi prošli ove godine?

:)



13.10.12

Plavi kaput... je skup

Levi s Made Crafted coat


Levi s Made Crafted coat (clipped to polyvore.com)


      Hvala ti, Polivore, što od mene praviš boljeg blogera! Vidim ja danas odjednom četiri nova komentara i mislim se, blago meni, a još nisam ni objavila post. Ali post je ipak bio tu, a šta se desilo i kako je ovaj predivni i preskupi kaput stigao ovde, nije loša priča. 

      Čitala sam zanimljiv članak preko vikenda i odlučila da izvučem malo inspiracije. Tako je i došlo do ovog ,,Polivor incidenta''. Pokušavala sam da prenesem što više stvari koje imam na Polivor, pa da se zabavljam kombinovanjem, jer je zabavno, nema boljeg razloga (pauza za smejanje). Poenta je naći što sličnije stvari onima koje imate (ili iste ako imate sreće). I tako dolazimo do ovog kaputa jer od prošle nedelje posedujem sličan, koji je za razliku od ovoga plaćen čitavih 200 dinara (malo manje od 2 evra). Dakle malo manje džepova i mnogo manje hiljada, i voila! 

      Polivor i bloger su odlučili da ovo podelim sa vama, i jednostavno, od svih stvari koje sam sačuvala, dodali baš ovaj kaput kao post. Ali kad smo već tu, što da ne, zabavno je! Ali onda morate da znate da sam pored ovog kaputa, kupila još jedan tanji, tamno sivi sa bordo kariranom postavom i teget dugi blejzer, plus crnu, vunenu suknju. Sve ove stvari su me koštale 700 dinara (manje od 7 evra). Post sa njima u pripremi. I molim vas nemojte da mi šaljete crnu magiju, sve se ovo desilo sasvim slučajno.

;)










3.10.12

Grčka mačka



     Za prvih nekoliko dana u Grčkoj nismo videli ni jednu mačku, ne računajući par besnih repova koji su šuškali u žbunju. Takođe, ne računajući sve one mačke u prodavnicama suvenira, i mačke na platnenim torbama u nekoliko raspoloženja, a omiljeno nam bi horny, da ne kažem napaljena maca. Tih prvih dana stalno smo se pitali kako to Grci tvrde da im je mačka nacionalna životinja, a nigde mačke na vidiku.

   I tako sam bila ostavljena bez omiljenog subjekta za proganjanje i za slikanje. Ali otprilike trećeg i četvrtog dana počeo je da duva jak vetar, more se podiglo, a talasi su bili ogromni. A kad je sve to prošlo i temperatura je pala ispod 30 stepeni, one su se pojavile, niotkuda. I bilo ih je svuda...

  Ah mačke, kako vas samo volim, jer ste toliko pametnije od mene, a i za to vas baš briga.

:)

1.10.12

Instagram post

    Pre dve godine, dok sam još bila samo blogoposmatrač, počele su da se pojavljuju savršeno starinske fotografije, koje su izgledale kao da ih je uslikao lično moj deda. Ali nije, jer gde bi moj deda mogao da uslika stopala moje omiljene blogerke iz ptičje perspektive. Hipstamatic mu je bilo ime, filteru, ne dedi. Istraživala ja tako, ti hipsteri, svašta se sete... I nađem: aplikacija za IPhone (odakle mi IPhone, dem it!), ne postoji verzija za PC, samo IPhone.
    Ma nećete vi mene, krenem ja da tražim varijacije na temu. I nađem, nije da nije. Prvo Poladroid. Može i da se skine i da se instalira na računar. Imaš pravi mali polaroid aparat i možeš da treseš sličicu dok se ne pojavi. Kao Andre 3000! Jedino što su opcije ograničene, šta izađe, to ti je, ali vrlo šarmantno u svakom slučaju.
   Onda nađem Picnic, koji je skoro dobio unapređenje i postao PicMonkey. E, to ja zovem Fotošop za lenjivce. Šta sam sve naučila tu da radim, mogla bih knjigu da napišem (stvarno!).
   I na kraju Pixlr-o-Matic. Završava posao kad si lenjiji od lenjivca ili nemaš net. Radi i na Androidu, za onaj drugi me baš briga :)
   Ali da se vratim ja temi. Sve me nešto duša i dalje bolela za taj Instagram, mada sam se pravila da me baš nešto briga, princip - kiselo grožđe!
   A onda dođe i taj dan. Daju oni Instagram i slatkom, zelenom Androidu (ko još voli polupojedene jabuke, moliću!). Bila sam kul, nisam odmah poletela. Sačekala nekoliko dana da se slegne prašina i onda otvorila nalog. I da vam kažem, NIŠTA POSEBNO. (Nek digne ruku ko je prvi rekao znali smo!).
Svi programi koje sam vam nabrojala daju bolje rezultate. Jedino što me je zadržalo je skladištenje trenutaka u lepom pakovanju, a da ne moram prvo da nosim kući, palim, stavljam USB kabl, propustim kroz filtere, i mnogo više od tri tačke. I znate šta još? Više i nemaju Hipstamatic, eto ti sad!
  A da, što se tiče Android telefona, e pa, nemam ti ja to! Eto, da vas zabavim još malo... (dramska pauza za smeh). Nemam, ali ima moj fini dečko (još jedan od dokaza koliko je fin).
  I tako, ja imam Instagram nalog. Ako nemate pametnija posla, a imate Androida ili onog drugog, (ili ima vaš fini dečko), vi me pratite, neću se ljutiti. Čeka vas nešto ovako i ovako:


1. Sijamka - grafit koga više nema, kao što rekoh, skladištenje;
2. Ogromni plišani pas na ogromnom koferu, uočen na autobuskoj stanici. Blago detetu kome je stigao!

:)

10.9.12

Šta je to belo i... ?

   I tako se ja regularno spakujem za letovanje. Ni premalo, ni previše. Sve prema spisku, isplanirano do detalja. Dve haljine, duga i kratka, plus jedna za plažu. Dva šorca, za plažu i za švrljanje. Dve suknje, videti prethodno. Nekoliko bluzica, majica, košulja i slično. Za sve prilike ponešto. Srećna ja, srećan kofer. A da ni slutila nisam kuda me vodi morska sudbina...

   Na ulazu u Pefkohori, još iz autobusa, vidim neku finu damu koja je preko kupaćeg nosila belu haljinu-košulju. Kažem ja onom mom finom, ta bi mi košulja bila dovoljna, ne bih je skidala narednih deset leta, a on se nevino nasmeja, ne shvatajući svu iskrenost te izjave.

  Iste te večeri u prvoj morskoj šetnji, moj pogled se sreo sa njenom belinom. Za samo 7 eura, ja sam opremljena, drage moje, za narednih deset letovanja, najmanje! Tako da imate prilike da vidite šta sam nosila polovinu odmora (sve do apela nadležnih da se presvučem). Dužina nije baš za haljinu, ali se kamuflira uz šorc, i što se mene tiče ovo je potpuno savršenstvo.

   Pretpostavljam da će vam moja opsesija biti još jasnija kad uočite i savršenu neispeglanost. Elem da nije bilo jačih u sobi, verovatno bih u njoj i spavala, ovako sam samo popodne dremala...

:)





8.9.12

Knjiga



   Bilans 10 dana provedenih u Grčkoj: četiri knjige u prtljagu, tri pročitane, poslednju još uvek čitam. Prva je bila Dobar dan, tugo- Fransoa Sagan, pročitana u prva dva dana*. Druga, Na putu - Džek Keruak, fotokopija, na engleskom, ona prava studentska sa plastičnim povezom, jer nisam uspela da nađem pravu. Čitana u sobi uz kafu, pred spavanje, pre i posle dremke, na terasi. Treća, Veliki Getsbi, za plažu**. Četvrtu još uvek čitam: Becoming a Writer - Dorothea Brande.

  TV, šta to beše? Zaboravili smo!

  Ne brinite, bilo je tamo i mačaka, a i ormar (i kofer) je bio veliki.

* Posle gledanja film, morala sam da nađem knjigu, mission almost impossible. Dva dana pred polazak moj fini, najfiniji, dolazi kući 2 sata po završetku radnog vremena sa knjigom u ruci...

** Ova izdanje dobija sopstveni post, videćete uskoro i zašto...

;)

19.8.12

Novi post


    Već danima se radujem pisanju ovog posta. Strašno ste mi nedostajali! Jedva čekam da vidim '(1) comment awaiting moderation', ala ću da ga izmoderišem s ljubavlju! A evo i šta se dešavalo u međuvremenu.
    Slobodni dani krajem jula, bez ikakvih izgleda za odmor van grada, su se pretvorili u neočekivani novi (još jedan) posao. Avgust se pretvorio u mesec u kome ja radim dva posla. A prethodna nedelja se pretvorila u nedelju u kojoj ja pokrivam kompletno radno vreme na jednom poslu, sama, i radim drugi posao uveče. Da li mi je oprošteno?
   Nisam ni znala koliko volim ovaj blog dok nisam bila primorana da ga zapostavim. A u međuvremenu, on je napunio jednu godinu bez mene. Radila sam nešto čitavu godinu, a nisam morala... hm, ne liči na mene :)
   U svakom slučaju, ostalo mi je da preživim još pet radnih dana, a zatim pravac Grčka. E, sad, iznenadite se! Netbuk ide sa mnom i ako se bogovi interneta smiluju (jer možda i oni žive na Olimpu), ja ću rado maziti i paziti blog dok sam tamo. No problemo, toliko mi je nedostajao da se ovako izražavam.
  I za kraj moj fini dečko me je uputio na nešto očigledno (svima, sem meni), što je otvorilo sasvim nov dimenziju mog samospoznanja (...... ignorisati......). 'Pošto se sada profesionalno baviš pisanjem (gulp!), tj. plaćena si za to, vreme je da pogledaš nešto'. Profesionalni pisac, zvuči savršeno! I desi se magija, koju delim sa vama:




P. S. Taj novi posao, nije to ništa spektakularno i dubokoumno, ali je korak napred do 'planine'. Ne zamerite mi što ne dajem više informacija, doći ću i do toga.

P. P. S. Slike su sa Instagrama. Da, imam Instagram, a to je posebna priča, koju ćete uskoro čuti, jer zaslužuje poseban post.

P. P. P. S. Straaaaaaaašno ste mi nedostajali!!!

;)

22.7.12

Fantastične glasovne mogućnosti



* Toliko talentovanih dama na jednom mestu. Toliko stila. Toliko inspiracije. 

* Sve što ste želeli ili niste želeli da znate o najvećim modnim kućama na svetu. Malo istorije i malo skandala, sve na jednom mestu.

* Ako uskoro planirate put u Rim, srećnice, ili ako prosto sanjate o putu u Rim, sanjalice, pročitajte ovaj vodič

    Nadam se da se lepo slažete sa letom, da jedete dovoljno sladoleda i lubenice, da provodite dovoljno vremena u kupaćem (makar i na terasi ili u dvorištu), i da se setite da zaboravite na posao (školu, ispite i slične trice i kučine).

;)

9.7.12

Ogrlica sa dva lica

     Znate kako u životu svake žene dođe trenutak, dan, mesec, godina, kad počne da napada stvari... lakom za nokte (!?) i nemilosrdno farba sve pred sobom (ne znate? Biće da sam ja u pitanju...). Elem, moja letnja kolekcija lakova za nokte, priznajem, raste eksponencijalno. S druge strane, izgleda da rast kolekcije ogrlica nije bio dovoljno eksponencijalan, te sam morala da intervenišem.
     Od kad sam kupila ovu ogrlicu, iz nepoznatih razloga me je privlačilo i njeno naličje, u najmanju ruku koliko i lice, ako ne i više. Bilo je nešto u vazduhu ove subote, na +40, i u sortiranju lakova po boji, što je pokrenulo kreativne struje (barem one koje još nisu isparile) u meni, i tako sam od jedne ogrlice dobila dve. Primetite i, ne naročito suptilno, iskorišćene trendove - malo neon, malo ombre. Ali da se razumemo, to je sve što će trendovi dobiti od mene, barem ove sezone.
     I, koliko vi imate zabeleženih napada lakom za nokte ove sezone?



;)

1.7.12

Leptir i linkovi


   Nabrajam pet stvari bez koji ne bih preživela današnji dan: ventilator, daljinski, kafa, knjiga i roletne.

   Leptir je bio divan model, valjda zato što je dan ranije padala kiša. Savršeno raspoložen za saradnju. Imam čak osmnaest slika, ali mali narandžasti Nikon slr mu ipak nije bio dorastao i samo nekoliko njih je odobreno za objavljivanje.
   Elem, srećan vam početak jula! Nadam se da su vam planovi veliki. A u međuvemenu vas zamajavam ja:

* Nije teško sanjati o Holandiji na 35 stepeni. Tamo čovek može da obuče srebrne pantalone, sedne na svoj bicikl i ide gde god poželi. (A i Milica je ovih dana razmišljala o Holandiji.)

* 50 knjiga? Može! Ja mogu da štikliram nekih dvadesetak sa ovog spiska. A ako mene pitate, štikliranje počnite od Ubiti pticu rugalicu, Harper Li.

* A na kraju nešto lepo.

;)

27.6.12

Dobra nedelja






Kako se oporaviti od paklene radne nedelje...
Scenario:

1. Dve najbolje drugarice nađu se u Beogradu na seminaru. Srećom po vas seminar je strašno dosadan, pa reše da vam učine plezir da ih odvedete na kafu, sladoled i generalno razgledanje grada (čitati: izloga). Nedelja je, 10 sati ujutru, i mogu vam reći da se Beograd retko oseća tako lepo i prijateljski.

2. Drugar koji radi u velikoj knjižari vam da svoj popust, pa se dokopate knjige... i provedete ostatak dana sa glavom u oblacima, kalkulišući kako da se dokopate i ostalih sa iste police...

3. Popodne provedete u sunčanju i kupanju sa sister na Adi. Ponašate se kao da imate svega 10 godina (zajedno), a *gumene baletanke koristite kao peraja, dorzalna ili ventralna, svejedno je, jer se odlično kombinuju. A tu je i simpatična porodica sa nervoznom čivavom, koja se pretvara u zen majstora kada je stave u naduvani čamac da pluta po vodi. Terapija je čudo!

koje inače nosite i u vodu i na plaži, jer vaša delikatna stopala ne umeju da hodaju po šljunku, pa bez njih izgledate kao patka sa poremećenim centrom za ravnotežu, a sa njima kao obična patka.

;)

Friends