25.3.14

Onaj o proleću

     Draga Australijo, strašno mi se sviđaš i jedva čekam da se upoznamo. Ipak, izvini za proleće, ali sad je na nas red, zaslužili smo ga. Uostalom tebe zima i ne pogađa baš mnogo, strpi se jedno šest meseci.


     Drage preostale tri dve biljke na mom prozoru i nekoliko drugih strateških mesta u stanu, znam da sam već na uslovnoj zbog konstantnih ubistava iz nehata vaše braće, nadam se da ćete mi oprostiti. Iako priznajem da sam ubila i kaktus i čuvarkuću (kako i zašto, ne znam), dracena i ona ljubičasta puzavica su još žive majke mi, a za koprivu sam sigurna da je otišla u posetu rođacima prošle nedelje, pa se ne javlja, njen nestanak nema veze sa mnom...


     Draga knjigo, nadam se da ćeš mi se svideti, iako se na početku nismo nešto složile, a svi su rekli da si dobra. Da li je u pitanju prevod ili nešto drugo, ne znam, dajem ti drugu šansu (kao što će i biljke meni).


     Dragi trideseti rođendane, spremna sam za tebe, nema drame, obećavam. Od tebe tražim samo sunčan dan za besplatan ulaz u zoo vrt* i one cipele, znaš već. Dobro i možda malo mudrosti - one u koju sam toliko verovala da dolazi sa tridesetom, ako imaš viška, jer rešila sam da od tridesete mogu da kažem za sebe da sam žena, a ne devojka, pa eto čisto da se ne blamiram...
*Ako neko nije znao, na rođendan dobijate dve besplatne ulaznice za Beogradski zoo vrt. Ja ih iskoristim svake godine, nego prošle godine 'ladno pao sneg krajem marta, ali ove godine Australija već odvukla jesen i zimu, pa eto.
:)

21.3.14

Pinteresantna stvar

      Sećate se ono nekada davno (dobro, relativno davno) kad smo čuvali 'inspirativne' slike na hardu. Dragoceni gigabajti bili su zatrpani odećom, cipelama, mačkama, kuhinjama i tropskim ostrvima, barem moji. Save as, save as, save as.... Šta se s njima dešavalo posle? Nemam pojma. Znam da sam uspela da kupim jedne cipele koje su baš ličile na jedne koje sam do tada obožavala virtuelno, u folderu cipele, samo druge boje (e, baš ove plave - liče, zar ne?).

     Znam i da sam jednom na Fejsbuku napravila album pod nazivom ,,Maj imedžind lajf'' u kome sam iskombinovala sve savršene autfite, kuhinje, kuće, malo privatno tropsko ostrvo, i u kome sam tvrdila da ću se udati 3 puta. Jednom za princa Harija, zbog kraljevskih dragulja, naravno. Drugi put za Džejmija Olivera, jer je sladak i dobro kuva, i treći put za Juana Mekgregora zbog ARRRRR! I da, zadržaću svog dragog kao ljubavnika za sve to vreme, jer ga obožavam, naravno.

     Tako je bilo nekad, a danas, danas imamo Pinterest. Pinterest kome dajem sate i sate za kojima ne žalim, Pinterest na kome obitavaju moje želje. I baš volim kad nekoliko dana nemam vremena ni da škicnem, pa se onda vratim sa šoljom kafe i skrolujem li, skrolujem. Pinterest mi znači i knjige, i mačke, i ormare, i još mnogo, mnogo toga...

     Nego, postane sve to ponekad frustrirajuće, neko tamo sve to ima, a mi gledamo slike. Ne, ne, ili je poenta bila da se inspirišemo. I tako mi dođe da se pored sklapanja svih tih tabli savršenstva malo i inspirišem, da se ostvarim, da nemaju sve to samo ti neki oni, da imam i ja.

     E, na tabli jewels stoji mi ova ogrlica, a u kutiji sa (pomalo odbačenim, ne-znam-šta-mi-bi) nakitom, stoji mi lanac iz ovog posta, koji se doduše nikada nije ni predstavio kao ogrlica.

     

 
     Verujem, zapravo, da je karijeru započeo krajem devedestih, na struku neke, recimo, ljubičaste, leopard haljine, pod vašarskom ili svadbenom šatrom, negde u Istočnoj Srbiji. Elem, vidi se u njemu potencijal. I dohvatim se klešta, skratim ga za tih nekoliko povećih alki i ostavim samo ove fine, geometrijske, i totalno se istripujem da mi vrši pos'o baš kao ta ogrlica s Pinteresta.

     I sad tu prvu pinteresantnu stvar nosim baš često, a ona je totalno zaboravila svoju nekadašnju karijeru, majke mi...


                                                                            
;)

16.3.14

Slaninica i Ves Anderson

* Kad dođe vreme za dijetu i vežbanje, snovi izgledaju ovako:



Ovaj čovek je toliko genijalan i toliko kul da mu neću napisati ime, jer mislim da bi mu pominjanje imena na mestu sa ovolikom količinom mačića i povremenim outfit postom veoma ugrozilo reputaciju (biće vam jasno zašto uskoro). Elem, ako imate 20 minuta slobodno i fali vam malo dobrog humora, pogledajte šta znači zdrava konkurencija u rokenrolu, obećavam plakanje od smeha.

* Ove nedelje nam je na repertoaru konačno The Grand Budapest  Hotel, i prilika da testiramo ovu teoriju. Da li su Andersonovi likovi stvarno izgubili slobodu kretanja?


;)

14.3.14

O Kindlu s ljubavlju

     ,,Samo ti šaljem još jedan dokaz da nismo pogrešiliiii!'', dovikivao mi je iz druge sobe ili, virtuelno preko hangouts, iz kancelarije, i nekoliko nedelja pošto je naš Kindl stigao, a sve potkrepljeno linkom koji vodi do još jednog dokaza o tome koliko je divan, fantastičan, fenomenalan Kindle Paperwhite

     A znala sam ja da nismo pogrešili čim sam na njemu pročitala prvu knjigu (počela dan pošto je stigao, završila dva dana kasnije). I nije fer da kažem nismo pogrešili, on nije pogrešio (Nisi pogrešio!), jer ja sam samo bila namćor - mnogo je to novaca, ali ja želim da kupujem knjige, kako knjigu može da zameni spravica, nikako! Onaj deo sa puno novca me je mnogo brinuo, ali onaj zar da više ne kupujemo knjige (toliko o štednji) još više.



     Dok smo ga konačno raspakivali početkom decembra, posmatrala sam ga sa nepovernjem. Previše lep, crn, minimalistički, plastičan... Dok ga je on podešavao, nameštao, čačkao, ja sam u drugoj sobi mazila sve naše prave knjige, i govorila im da je sve u redu, da ih niko, nikada, neće zameniti. A onda se desilo: ,,Gledaj koje sve knjige imamo!!!'' ,,Uuuuuuu! Roald Dal? Daš mi samo da pogledam Matildu, odavno hoću da je pročitam!'' I tako sednem i počnem da čitam i čitam, i pročitam. Pa pređem na Agatu Kristi i Poaroa, pa na Hemingveja i Movable Feast i The Sun Also Rises. I zaljubim se, nepovratno (ne brinite, u međuvremenu sam kupila tri nove knjige).



     I tako je Kindl postao živo biće, naš ljubimac. Uveče ga obavezno ostavljamo pored kreveta, pravimo raspored ko ga kad vodi u šetnju (nosi sa sobom na posao, zimovanje, kraći put i sl.). Ako ga vidim na ivici stola, stolice ili police, pretvorim se u aždaju, jer ŠTA AKO PADNE?! Štaviše, još uvek mi je najveći strah da ne zaspim sa njim. Paperwhite ima to zgodno pozadinsko svetlo (za razliku od ostalih verzija izgleda), i može čovek pred spavanje da čita, a da lampa ne ometa krevetske cimere. Međutim, šta ako zaspim sa Kindlom u ruci, zapitah se ja. Nekoliko puta u prvih mesec dana sam imala košmare da sam ga polomila, ugnječila ili ispustila, i u svakom snu se lomio kao da je od najtanjeg stakla. Jedne noći sam se naglo probudila i uspaničeno ga tražila po mraku, dok nisam shvatila da je vreme za čitanje prošlo pre dva sata i da sam ga još tada ugasila i ostavila na sigurnom. Eto, to mu slobodno pišite kao jedini minus od mene.

     Pa je došlo vreme da ga obučemo. Pinterest, naravno, nudi neograničene mogućnosti, Beograd, međutim, ne baš. Od deset radnji u koje smo ušli, u dve su znali šta je Kindl, a samo u jednoj su imali.... nekakvu... futrolu za njega (po suludoj ceni). Morala sam da uzmem stvar u svoje ruke i obučem naše ljubimče, dok internet ne reši stvar.


     I još samo nešto, molim vas nemojte da me pitate zašto prosto nismo kupili neki tablet, ne, ne, ne (jer će uslediti napad besa). Neuporedivo je, a pošto ja još uvek patim od napada besa zbog takvog pitanja, neko pametniji (i staloženiji) od mene je odlično objasnio zašto, i koje su sve prednosti ove ljupke spravice (ne pominje onaj moj mali minus, a vi ga uzmite u obzir ako želite).

;)


Povratnički

     Nadam se da još nekoga ima ovde. Nije me bilo dugo, jer nisam imala šta da kažem ili sam mislila da nikoga ne zanima to što imam da kažem. Ipak, blogerska kriza identiteta je gotova, a ovaj virtuelni prostor još nije bio spreman da se penzioniše i zato me je dozivao i dozivao da se vratim. I da vam kažem mnogo je lepo napisati post i baš je olakšanje posle ovoliko meseci kliknuti Publish. Hvala, ako ste i dalje tu, i ako ste i dalje spremni za moj....... um... hvala, i u to ime vas pozdravljam slikama, naravno, mačaka.

;)





Friends