31.12.11

Srećna Nova godina!


Želim vam svima prijatno veče i društvo divnih ljudi!


                         ;)
                     P.S. Poklon!

29.12.11

Knjiga, mačka i ormar - Poklon ZAVRŠENO!

         
    Pošto se stalno žalim (ili možda hvalim) kako provodim sate heklajući, evo i plodova rada. A kako ste već tako divne dame (i poneki gospodin) i vreme je darivanja (što bi rekle reklame), red je da vam se zahvalim na divna tri meseca koliko smo proveli zajedno i da vam nešto poklonim. Ne, ne, nije u pitanju Betmenova glava na jelci (žao mi je ako sam vas razočarala), u pitanju je kapica (korisno u ove zimske dane, priznaćete) inspirisana crnom mačkom (pa da vidite ko će kome sada da pređe put). Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila da heklam, naravno svima je jasno ko je ovde crazy cat lady. 




     Posebnih uslova za učešće nema, osim da ste u blizini (Srbija, Hrvatska, BiH, Slovenija, Crna Gora ili Makedonija) i da nastavite da budete tako fini kao i do sada i ostavite komentar. To je sve. Imate fore do 15. januara, a pobednika će proglasiti random.org (ili možda random cat). Ja ću se potruditi da vam uslikam kapicu i u jednoj kombinaciji koja mi je odavno na umu, da biste je videli u svoj slavi.

27.12.11

Stiže Nova Godina




Posledice velikog talasa šljokica koji je zapljusnuo naš topli dom.
1.     Sijalica koja je odbila saradnju sa lampom postala je je lampion...



2.     Papir, papir, zlatni krep papir i kićanke:


3.     I na kraju flaše, sveće, imela i još malo papira i šljokica:




Sve se završilo ovako..


A tek tepih...



Nadam se da uživate u pripremama. Sutra U četvrtak imam specijalno iznenađenje za vas, svratite, Deda Mraz je blizu...
;)

20.12.11

Lista žeeeelja.........


Dragi Deda Mraze, molim te da, ako ovo čitaš, imaš u vidu da uprkos tome što mi je šljokica upala u oko, nisam odustala od prazničnog duha. Ovo je moj spisak želja, vrlo je kratak (i ako mogu da dodam, na njega sam stavila samo neophodne stvari, dobro ajde uslovno rečeno neophodne).


Broj 1: želja za ovom knjigom je naravno rezultat profesionalne deformacije. Mislila sam da ću je naći ovde u Beogradu, ali nisam uspela. Ipak, skoro sam od koleginice čula za jedan australijski sajt za prodaju knjiga koji ne naplaćuje isporuku, a knjige , zamislite, stižu i do nas (potvrđeno, kaže devojka knjiga joj stigla za nedelju dana kako su joj i rekli). Tako da ljubitelji knjiga obradujze se, bacite šešir uvis i kliknite ovde
Broj 2: nešto pufnasto, da obučem. Ne pravo, samo kobajagi, i ne mora baš ovo. Verovatno bi bilo idealno kad bih uspela sama da ga nadjem, u stvari i jesam u potrazi za jednim ovakvim, i to već godinama. Onoliko koliko želim onaj šešir, toliko želim i ovakav kaputić. Možda je 2012. godina u kojoj ćemo se naći, a onda ću možda uspeti i ovo ili ovo.


Broj 3: dobila sam ovu maskaru za 8. mart ove godine i pravo da vam kažem razočarala sam se kad sam je otvorila i videla da je braon. Ali dama koja ju je kupila je smatrala da je braon idealna zbog moje crvene kose. Da samo znate koliko je bila u pravu, nikad češće nisam nosila maskaru. A tek pakovanje, ništa lepše, i znam da se na ovoj slici ne vidi lepo i moraćete da mi verujete na reč, ali još jednom ništa lepše! Mada, moraću da priznam da je situacija postala obeshrabrujuća kada sam videla cenu. Možda ću otići do parfimerije samo da je malo držim u ruci (verujte mi, zbog pakovanja, i to je posebno iskustvo), a maskara mi svakako treba, ali moja mašta može svašta...
Broj 4: e, od kako su tačkaste čarape doživele big bum poslednjih par godina, niko nije bio srećniji od mene. Kad sam bila mala imala sam tamno zelene tačkaste, i nosila ih samo u posebnim prilikama sa posebim haljinicama. I verujte danas sa 27 nisam toliko pažljiva sa čarapama, koliko sam s ovima bila kada sam imala samo 7. Prethodni par je stradao na svadbi jedne od naj drugarica, vreme je za sledeći.
Šta ste vi napisali Deda Mrazu?
;)

18.12.11

Počelo je!


     
          Upozoriću vas na vreme, stvari se menjaju, postaju ozbiljne. Nova godina se bliži, šljokice vrebaju iza svakog ćoška. Nema više vrdanja. Od danas krećemo u ozbiljnu akciju. Birajte oružje, makaze, lepak, sjaj, ukrasni papir, mašne. 
Dakle u pomoć stižu linkovi - izdanje: uradi sam. Ja sad idem u napad šljokicama na sve što se kreće i ne kreće, svejedno koliki otpor pruža, a vi javite kako napredujete...


Misija 1
* Misija 2
Misija 3

P.S. Mačak postavljen u pokušaju da vam skrene pažnju, čisto da bi se proverila vaša predanost misiji. 
;)

15.12.11

The Elements of Style Illustrated : William I. Strunk

The Elements of Style Illustrated : William I. Strunk : 9780143112723
The Elements of Style Illustrated : William I. Strunk : 9780143112723 (clipped to polyvore.com)

*Bloger i Polivor su odlučili da me obraduju danas. Ovo nisu bili planirani postovi, ovo je bila priprema za post, ali kako kaže naš narod što je babi milo... Ja sam samo prikupljala ono što želim, a Polivor je to poslao Blogeru (a Bloger nadam se Deda Mrazu). Do pravog posta ostavljam samo knjigu, jer nju želim naj najviše i već dugo, dugoooooo...
;)




12.12.11

1, 2, 3 drugi put

              I ove nedelje je ponedeljak dan za dobre stare stvari. Ogrlicu sam kupila u jednom od najuspešnijih napada na sniženje pre jedno dve godine. Zovemo je dr. Zoidberg (ljubitelji Futurame, da, ne?). Uz dva prstena iz prethodnog posta, ova ogrlica često provede dane i dane u mojoj torbi.
       Narukvicu sam našla na buvljaku za čitavih dvadeset dinara. Poprilično sam sigurna da bi je tog dana bacili da je nisam uzela. Morala sa da je rastavim, očistim i ponovo sastavim (znate ono kad vam ostane deo viška, ali nemate pojma kako, e, jedna žica i dalje grebe). 
       Rukavice su takođe deo ulova sa buvljaka. Ne usuđujem se da kažem da su koštale čak pedeset dinara. Ne znam koliko se vidi na slici, ali srebrne su i od najmekše kože. Doduše, iako ih imam već dugo i dalje nemam nijednu jaknu sa kraćim rukavima, u kojoj bi se videlo da su duge. Dobro, dodajem na spisak.



;)

11.12.11

Vikend i dijamant

kisa ce...

        Još jedan vikend-maštarija post. Ovo toplo vreme je totalno raspametilo moje spajder-modno čulo, pa je polivor kolaž dobio letnje platforme uz kišobrane...


* Juče sam naišla na ovu sliku... daću vam trenutak da se osvestite, meni je trebao. Kad bih mogla ovako ceeeleee zime, ne bih poželela da se presvučem. 


* A ispod *klik* samo za njegove oči (ma, prepoznaće se, trep-trep).


* I na kraju izaberite jedan i nastavite da sanjate.


   Uživajte u nedelji i svratite i sutra.
;)

8.12.11

Čizme?

     
          Volim čizme. Kad sam bila mala, mama je imala jedne ravne, a dugačke preko kolena. Nosila je ih je sa nekim helankama-jahaćim pantalonama. Da, da, mama je bila kul. E, da su mi danas te čizmice... 
    Sve svoje sam poredila sa maminim i nikad nisam bila, sve su nekako bile... kratke. A onda je došlo vreme da biram sama. Te prve zime uzela sam gumene, lepe, šarene, sa nekim tetama kao da ih je Pikaso, lično, oslikao. Sve je bilo lepo i srećno sam gacala po baricama dok nije pao prvi sneg. Mislim da su i one tete plakale od muke. Zaključak godine: gumene čizme i sneg, bez krzna i vunenih čarapa, neće ići.
    Druge zime: gle, ove braon. Hm, imaju gumeni đon, znači ne klizaju. Ortopedska peta oko 8 cm, ma nije mnogo, a i taman ću biti stabilna. Ovaj materijal verovatno ne propušta. Odlično nosiću ih svaki dan... dok ne padne sneg. A kad padne prvi sneg nažuljaće me (jer sam prethodno naučila lekciju da obujem debele čarape ako je hladno), zatim ću da se okliznem i padnem, neću moći da potrčim za prevozom i stićiću kući sa dva para natopljenih čarapa na nogama. Tako je i bilo...
    I to je to. Hvala, hvala sile prirode, lekcija naučena: nemaš auto, pada sneg, kupuješ čizme, razmisli dva puta. I našla sam ih: čvrste su, dobro postavljene (a i ima mesta i za termo čarape), ne propuštaju, imaju jak rajsfešlus i debeo đon sa kramponima, kasica ispražnjena. Što se tiče estetike, pa, noge mi izgledaju kao da sam Robokap, ali već tri zime sneg mi ne može baš ništa. ,,Lepotice" izlaze isključivo u snežnim uslovima, ostatak vremena provode u kutiji. Ne može čovek sve da ima, ali može da se vrati sa sankanja sa suvim nogama...
;)

5.12.11

1, 2, 3 okreni se


       Decembar nam se mota oko nogu, pa se baš nešto mislim kako ovo moje plavo nebo više nije prikladno. A u glavi mi samo sijalice za jelku, one fine kineske, može bele, plave ili šarene. Prošlogodišnje sam likvidirala negde u martu, bila sam previše zahtevna po pitanju stila svetlucanja, pa su na kraju uz veliko puf, nekoliko varnica i prijatan miris spržene plastike, one digle ruke od mene. Još nisam kupila nove, ali su zato dobile počasno mestu na hederu. Može?
      A dok ne stignemo do Nove godine, poklona i svega ostalog novog, ja sam htela da vam pokažem nešto staro. Od danas je ponedeljak* dan za stare stvari, da se ne bi zagubile kad stignu nove, da se ne osete zapostavljeno. Dakle ponedeljak, dan za ono što već imamo (možda zaključimo da nam i ne treba novo*).


1. Dva omiljena prstena - imam ih već dve godine i stalno ih nosim sa sobom, makar i u torbi, ako mislim će mi smetati na ruci.
2. Bata i Seka su sa mnom od petog razreda. Seka liči na moju sestru i zato sam je obožavala, kad sam bila mala želela sam ravnu plavu kosu kao njih dve. Batu je izabrala moja sestra jer je podsećao na najboljeg druga. Danas stoje na polici sa knjigama na počasnom mestu. Bata je u međuvremenu izgubio cipelu, ali se još drži, pravi je frajer.
3. Zlatni sat je mamin, a srebrni tatin (nisu su stvarno zlatni i srebrni, naravno, inače ne bih ja bila ovde). Nijedan ne radi, ali ko još danas nosi sat da bi video koliko je sati, je li? Tatin je čak i na navijanje, pa za njega još ima nade.


Ako još neko odluči da podeli svoje blago neka ostavi link u komentarima, želim da vidim. 
* I sledeće nedelje će ovaj post stvarno stići u ponedeljak, ove ga je sprečio heder u izgradnji.

Friends