30.1.12

1, 2, 3 treći put

Prvi ponedeljak za nešto staro u ovoj godini. 


Kada sam bila osmi razred drugarica me je ubedila da svako treba da ima svoju amajliju (posledica toga što joj je deda sa putovanja doneo ogrlicu sa velikim metalnim priveskom i rekao joj da je to amajlija). I tako je počelo moje putešestvije da pronađem svoju, sada neophodnu, amajliju. Kinezi su tek počeli da se naseljavaju u zemlji Srbiji, pa je njihova roba još uvek spadala u egzotiku (a danas...) i kod njih sam i pronašla belo srce, koje je narednih nekoliko godina na kožici, oko mog vrata, revnosno vršilo svoju dužnost amajlije. Onda je sister htela svoju amajliju, pa smo pronašli ovo plavo. Za ovo treće nemam pojma odakle nam, možda je i mami trebala amajlija. Sve sam ih u pronašla pre neki vikend u sesiji bauljanja po roditeljskom gnezdu. Mislim da će poslužiti za neki budući UBS (Uradi Bre Sam).


Narukvice kupljenje za 50 dinara na buvljaku, pre 5-6 godina. Ne odvajam se od njih, uvek su u neseseru. Sa veće mi je otpala jedna pločica kada sam se lupila u stub u gradu nemam pojma kako, ali čula sam kad je otpala samo nisam shvatila šta je u pitanju. Tek kad sam videla da jedna fali, vratila sam se i pola sata tražila oko pomenutog stuba , ali nisam je našla. Ne primećuje se da nedostaje, ali ja znam i duša me boli.


A u već pomenutoj sesiji bauljanja po roditeljskom gnezdu izgubila sam labelo. U ovim prijatnim danima labelo je jedna od osnovnih životnih potrepština, to svi shvatamo. Ali nedeljom u malom rodilteljskom gradu, teško ćete kupiti novo. A onda nastupa tata. Ima on jedno novo neotvoreno, odlično je, svaki dan koristi svoje. Prva pomisao O NE, ali na insistiranje probam i otkrijem novu ljubav prema grožđanoj masti. Mala, slatka, roze, sa jagodicama, ko bi joj odoleo. Ova je stvarno dooobra.

;)

   

29.1.12

Vikend uživancija

       Posle surove radne nedelje (da, surove, ne koristim tu reč olako), krevet je najbolje utočište. Radiš u prestonici, a kroz sneg se probijaš kao da radiš na Kopaoniku (eventualno u Aspenu, ako imaš malo više sreće). Dobro, jesam bezobrazna, priželjkivala sam ovaj pravi sneg, nego sam džngrizava, jer nemam sanke, a i dok stignem s posla padne mrak, i tako još neki izgovori, ne volim da se smrznem... Ali zato kad dođe vikend mogu da podelim sa vama, zbog čega sam sve čekala da ta dva divna dana na S, konačno stignu.



* Na primer, zbog ove haljine. Nije da ne bih volela i da je probam, ali znate šta bih najviše volela? Da je bocnem iglom! Da budem jedna od ovih dama, koje mogu da je vide od početka, daje bockam i seckam, pa da joj se tek onda divim. Sigurna sam da je iz njihovog ugla najlepša.

A uz nju bi bila savršena jedna ovakva frizura, doduše savršena je i bez haljine. Ali vikend je, i pidžama je Couture...


    
* A što se ovoga tiče, ne znam za vas, ali mene godišnji horoskop uvek zabavi (dnevni, ne baš, ali godišnji, uvek). A još kad je moj znak ovako predstavljen slikom, kao u Australijskom časopisu Russh, i kad mi ovako lepo opiše godinu, ja sam za to da mu sve verujemo. Koji ste znak? Da li vam se svidela prognoza (i slika)?


;)

15.1.12

Još večeras u vašem gradu

    Dakle, sutra biramo damu koja će imati priliku da se pomoću ove maske neprimećena kreće međ' mačijim svetom. Imate fore do ponoći ako želite da kliknete OVDE i izjavite nešto (ne mora da bude na mačećem).
    Sad mi je malo žao da se oprostim od ove kapice, ubedljivo ću morati da napravim još nekoliko primeraka. Mislim da je savršena za obavljanje ozbiljnih poslova. Na primer, odlazak u banku, na poslovni sastanak i slično. I tako mi se svi obraćaju sa 'devojčice'. Znam da ću sa 77 presrećna daviti kako su, kada sam imala 27, svi mislili da imam 15 i po, ali sada poprilično iritira, ali lepo je zbuniti neke ljude. (inspiracija)
   Za ekskluzivni pogled na naše štipaljke zahvalite snegu, koji je pomahnitalo počeo da pada, dok sam ja navlačila ove nežne čizme. Pa šta sam tražila, to sam i dobila. Kao što rekoh, mene sneg na štiklama videti neće, ergo slikanje na terasi. A poslednja slika je divno nebo posle snega.





11.1.12

Može ovako

    Opsednuta ovim filmićem otkad sam nabasala na njega pre nekoliko nedelja. Više volim leto i more, istina! Ali ako bi mi neko ponudio ovo, ne bih odbila. Zima na ovako divan način, na ostrvu, između Škotske i Islanda, kupljeno. Štrikeraj u seocetu pri vrhu sveta...



:)

9.1.12

Suknja i... zima?

       Složićemo se da smo zbunjeni. Bio Deda Mraz, došla 2012., Božić i sve po redu, ali zima... ne baš. Sve sam uradila: spremila čizme, ukrasila... Čak sam i novogodišnje odluke donela i uspela da ispunim one dve velike, skinuti praznične viškove i piti više tečnosti. Prosto, razbolela se već prve nedelje i bez apetita, tri dana, pila čaj, limunadu, šumeće tablete i supu, ha, ko bi se toga setio!
     I da, ovaj post nema poentu, jer sam i dalje zbunjena situacijom. U decembru sam nosila letnju suknju i prolećnu jaknu, i nemam pojma šta da mislim o tome. Mislim, nije loše kad treba da se obučeš, ali da li mogu bez pahuljica i koliko dugo... pitanje od milion *uneti valutu po želji*.


P.S. Za slučaj da zima ipak naiđe, i dalje želim da vam poklonim ovo:









O.o

Friends