26.10.11

Tango među vukovima



      Zove se Tamara Đurić. Ona voli fudbal (zbog tate), a sa drugarima igra basket na ulici. U torbi uvek ima jabuku. Bila je džez balerina. Kad je bila mala izvezla je i uramila goblen sa štrumfetom. Isprobala je sve boje i dužine kose (zove me da joj pravim pletenice). Obožava da šije (ili tera mamu da joj sašije, iako mama misli da to tako ne može, na kraju uvek popusti). Vozi bicikl, kola ne. Voli dva grada i jedno selo. I dalje se ne razdvaja od svojih drugara i drugarica iz detinjstva. Mi koji imamo privilegiju da je poznajemo već dugo, znamo da čistačice u gimnaziji nisu brisale školske klupe po kojima je ona crtala i da su joj na tim istim klupama iz druge smene stizale poruke obožavanja i narudžbine koje je bez izuzetka isporučivala. Imamo privilegiju i da uramljujemo slike koje nam je poklanjala za rođendane (ili zato što smo je molili na kolenima, maltretirali, dok nam nešto ne nacrta). Prošle nedelje je diplomirala biologiju. U ponedeljak joj je bio rođendan. A u subotu je njena prva samostalna izložba. 
      Tako je to kad imate uspešan oktobar. Ja ću u subotu biti u Novom Sadu, u kafeu Frida (Ise Bajića 8), nadam se da ćemo se videti...

24.10.11

Od Voga do Šekspira



            Mora da sam vam već rekla da mi je sajam knjiga u Beogradu važniji i od rođendana (pitajte koga hoćete, živa istina). Svake godine već u junu počnem da proveravam kad će, kad će, da li je izašao datum? U septembru i oktobru tenzija raste, kasica se puni, strpljenje se testira... A kada konačno dođe – e, pa ja nisam amater, odlazak na sajam za mene (nas, i fini dečko je deo operacije) znači opsežne pripreme. Dakle udobne cipele, slojevito oblačenje, ranac (ili ljubazni pripadnik suprotnog pola sa rancem), NOVČANIK, hrana i voda, šator, oprema za kampovanje...
            Eeee, bilo je godina kada smo odlazili na sajam knjiga i po 3 puta. Tada su oni bili fini pa je ulaz bio besplatan prvog i poslednjeg dana. A mi smo bili fini da uzvratimo uslugu i za jedan dan i platimo. Ali toga više nema, a i cene karte (sve do juče) nisu bile baš prijateljske, tako da smo teška srca uspeli da se ograničimo na samo jedan dan. To povlači i razvijanje strategije efikasne posete sajmu, a koju ću sada ekskluzivno podeliti sa svetom (i pitaću se posle toga šta li ovi ljudi sada misle o meni).
            Za početak, ako možete izbegnite vikend i školski dan, ako ne, moraćete da se žrtvujete. Proverite da li ima dana kada je ulaz besplatan (vrlo teško) ili barem jeftiniji (bio juče i žao mi je ako kasnim sa ovom informacijom, nadam se da ste svi znali). A ako nekim slučajem imate privilegiju da uđete besplatno blago vama, povedite i mene, nosiću ranac...
            Što se tiče hale 1 (velike, okrugle, sa sjajnim knjigama i poznatih estradnih ličnosti, između ostalog), ja se u njoj ne zadržavam mnogo, osim ako znam za neko novo izdanje koje hoću da vidim. Glavne stanice su Geopoetika, Plato, Mono i Manjana i Beli Put, koji će vam se svideti ako volite grafičke novele (moj fini dečko se obradovao Sendmenu Nila Gejmena, ko razume, shvatiće), ali i slatke bedževe (ja kupila čak 6 (!?)). Ali ove godine smo u hali 1 otkrili i nešto sasvim genijalno. Naime na štandu Propolis Book mogu da se kupe kompleti od 12 brojeva časopisa National Geographic (svi brojevi iz jedne godine, ima ih od 2002. do 2007.) na engleskom, za (tuš molim!) 500 dinaraŠto se mene tiče misija obavljena (u celoj situaciji jedino naša leđa nisu bila srećna).


            A zatim i kulminacija događaja. Glavna atrakcija na sajmu knjiga za nas je u stvari hala 14. Dakle, udjem, skrenem levo, pored štanda English Book, a prekoputa štanda Instituta za strane jezike, nalazi se mali štand Global Press. A na njemu Vog, Elle, Marie Claire (Economist, People, NG, GQ i za svakog ponešto), američka, britanska, nemačka ili francuska izdanja (uglavnom iz prethdnih par meseci, dakle aktuelna), za samo (ponovo tuš) 150 dinara! Ja sam uzela britanski Vog i nešto kao Elle Colections, a ako hoću još da se obradujem samo pogledam cenu za naše tržište (Vog 1270 din.) i nasmešim se...  A ako volite knjige na engleskom (za mene profesionalna deformacija), svratite i u English Book. Obavezno obratite pažnju na niže police i kutije sa knjigama jer se tu kriju cene koje će vas oraspoložiti. A ove godine prodaju i londonske i britanske suvenire. Ako želite da provedete pola sata uzidišući i govoreći OOOOOOO i AAAAAA! pogledajte, a ni cene nisu zastrašujuće.


            Tu dole u hali 14 obidjem još one veće knjižare u kojima ima dosta knjiga na popustu, a ja sam ove godine tražila Žirafine suze i našla za 399, u tim knjižarama strašno vole cene koje se završavaju na 99.
            I na kraju deo koji ne sme da se propusti, pogotovo ako kasica nije savesno punjena. Popnemo se na galeriju hale 14 – antikvarnice i štandovi sa polovnim knjigama. Knjige za 50 i 100 dinara, prevrnemo gomilice i kutije, zavlačimo se ispod stolova i polica, cenjkamo se pitamo... kupimo 3 Šekspirove drame za 100 dinara i nažalost ne nađemo ni jedan od delova Autostoperskog (ako neko nađe, neka dojavi). Zatim se odmaramo na stepenicama ili na zidiću, pojedemo, popijemo, neki se slikaju.
            A odavde vam dajem odrešene ruke (noge), za dalje odlučite sami. I javite kako ste prošli i pitajte ako želite da čujete još nešto i dodajte ako imate šta da dodate.

P.S. obucite se udobno i slojevito, ja sam ovako:

20.10.11

Jesenji bluz

   Sestra mi je kupila ovaj džemper. Videla ga na buvljaku, pomislila kako je užasan i kako bi se meni strašno svideo. Čak me je i pozvala da mi kaže kako mi je kupila nešto grozno, što će mi se sigurno svideti (to se dešava vrlo često, možda prečesto...). Činjenica je da imam mnogo stvari koje ne vole oni koje ja najviše volim, ali zahvljujući toj silnoj ljubavi naše veze ipak opstaju.
   Ali ovaj džemper... ima loptice na ramenima! A ja ga nosim sa starom majicom onog finog dečka, dugom, teget suknjom i plavim, plišanim čizmicama (osećam da mi posle ovoga sleduje nekoliko ozbiljnih razgovora... khm).





- Samo da znate u sledećem postu pričamo o Sajmu knjiga...


17.10.11

Gotovo slavni


        U subotu sam gledala film Gotovo slavni (Almost Famous), ili kako god da je naslov preveden kod nas. Toplo preporučujem. A pošto sam već provela sat vremena slikajući scene iz filma, reko’ što da ne podelim i malo inspiracije.
     Da li ste gledali? Koliko ste uživali?









14.10.11

Iz ormara




































Za premijerni danas-se-obukoh post predstavljam zmijicu koja se sukobila sa cvetnim dezenom, a ova vojnička zelena se našla tu da smiri situaciju. Jaknu i čizmice sam već pominjala ovde, a haljinu ovde.
         Haljina je kupljena na buvljaku za nekih 200 dinara, ali je dugo stajala usamljena u ormaru jer je bila čudne dužine. Onda sam krajem avgusta naišla na ovo i zvezda je rođena. U poslednje vreme ih sve češće viđam i računam da ćemo na proleće biti preplavljeni asimetričnim suknjama i haljinama. Ali vredi pošto se lako prave, a stvaraju odličan efekat - vi hodate ležerno ulicom, a onaj duži deo dramatično leprša za vama čak i bez vetra, u glavi muzika... jedina opasnost su bandere, ako vas baš ponese gradivo.
    E, a ako ste primetili nokte, ovo morate da vidite. Samo oprezno, ja provedoh celo popodne okružena lakovima, a od mirisa boje su počele da se mešaju same...

11.10.11

Nije ponedeljak


     Ove nedelje sam rešila da preskočim ponedeljak. Nije da nisam radila, jesam i te kako, nego svi se nekako ljute na ponedeljak kao gotov vikend, mora da se radi ili da se ide u školu...  Ja sam odlučila da ga ove nedelje ostavim na miru, odradila sam šta je trebalo, a onda sam popodne posvetila ponedeljku kao produženom vikendu. Čaj (ili kafa, opciono), ćebence i nekoliko, ovog puta, digitalnih časopisa.

          I nemojte pogrešno da me shvatite ja sam uvek za papir, za knjigu u ruci i na polici, ali odbijam da budem isključiva u bilo čemu. Ovo su pravi časopisi, koje prave divni, kreativni ljudi i kad god ih čitam čini mi se da su sa druge strane ljudi (dame) sa kojima bih imala mnogo tema za razgovor. A dodatni poen je to što iako su napravljeni negde daleko, mi ipak ne moramo da damo ni parice da bismo uživali u njima (što znači više para za Sajam knjiga (i nove cipele)). Svi se bave i modom i knjigama, dizajnom, muzikom, i da ne nabrajam većinom stvari koje nas interesuju, zato čitajte.

          Pa da počnemo. Za početak Motif, zato što u njemu možete da pročitate i intervju sa jednom od mojih omiljenih blogerki, Kristen o tome šta za nju znači biti ženstvena:





Zatim jedan o kome je pisala još jedna moja omiljena blogerka, Jana. Rue u broju kojim slavi svoj prvi rođendan:





I samo još jedan (ne morate sve danas da čitate) koji sam otkrila sama, Matchbook magazin, koji su pokrenule dve prijateljice u februaru ove godine i izlazi svakog meseca. Ovog meseca imaju posebnu lutku sa naslovne strane. Pročitala svaki broj, nećete se pokajati:





Uživajte!

7.10.11

Pucketavi



Prošle nedelje idem ulicom i u izlogu jedne parfimerije pažnju mi privuče parče papira ispisano markerom - PUCKETAVI LAK. MARKETINŠKI GENIJE!
Zamislite mašineriju koja se pokreće u mojoj glavi u tom trenutku, sve te vredne hrčke koji trčkaraju u svojim vrteškama, oblikujući sledeće pitanje: hm, šta bi bočica pucketavog laka mogla da učini za mene? Pa šta drugo da zamišljam nego sebe u dugoj čarobnjačkoj haljini, kose crvenije nego ikada, kako idem ulicom, a oko mene pucketa li, pucketa. Ljudi se čude, ne mogu da veruju, odakle dolazi taj zvuk, sa njenih noktiju!? Pucketanje, uzdasi, padanje u nesvest. Ah, čari pucketavog laka! U idealnom slučaju bilo bi i svetlosnih efekata, vatrometa ili munje, naravno usklađenih sa bojom haljine ili kose ili cipela, ili sve zajedno.
            Nažalost, znam da nema ništa od pucketanja i da je najviše što ću dobiti efekat ispucalog laka, koji ću moći da nosim i pošto sam oprala sudove i biću kul iako pola laka nema. Na efektu pucketanja ću morati sama da poradim.
            

Ko još ima pucketavi lak? Da li vaš radi?

5.10.11

Na kraju vaseljene

Šta je zajedničko Salvadoru Daliju, Daglasu Adamsu i crnoj mački sa belim vrhom repa?
Ja.




       Da li ste znali da u Beogradu postoji Ćošak Salvadora Dalija? Ja bih rekla da je to vrhunsko mesto za posedovanje nekretnine. Dalijevo ćoše - moja kuća, prva komšinica - Amelija Pulen, klima uređaj - plavi propeler.




      A kućni ljubimac? Šta uraditi kada ti crna mačka sa belim vrhom repa pređe put? Usvojiti je. Zar nije to sreća u nesreći. Mada za mene možda važi obrnuto. Jednu crnu mačku sam odgajila, a čak dva puta sam položila ispit zahvaljujući čudnim putevima mačijim. Što se mene tiče, na Dalijevom ćošetu važe zakoni mačije fizike.


    
     A na polici Autostoperski vodič kroz galaksiju*, izdanje iz 1980. na engleskom, svih pet knjiga**. Za sada imam samo ovu jednu, Restoran na kraju vaseljene. Jednom davno sam naišla na njih ispred Filološkog fakulteta kod onih ljudi što prodaju stare knjige poređane po trotoaru. Imali su svih pet, a ja ni parice da ih kupim, jedva sam se odvojila od njih. Prošle godine na sajmu knjiga*** dok sam se bavila svojim uobičajenim arheološkim istraživanjem štandova sa polovnim knjigama i antikvarnicama u hali 14, naišla sam na ovaj jedan deo. Nisu imali ostale, ali misija je rođena, kad - tad imaću ih sve. A onda će moje gazdinstvo na Dalijevom ćošetu biti potpuno.


*Autostoperski vodič kroz galaksiju - knjiga prema kojoj je teško izraziti svu silinu obožavanja i divljenja, ali koja će dobiti poseban post

**Danas se izdaje kao jedna knjiga, a nekad je to bilo pet zasebnih knjiga (trilogija u pet knjiga)


***Sajam knjiga takođe dobija ceo post koji će se verovatno zvati Vodič za preživljavanje i osvajanje sajma knjiga, ili nešto tome slično, pošto sam na tom polju ekspert sa dugogodišnjim iskustvom  


Friends