17.12.12

La Femme & Misfits

      Da li je još neko zaljubljen u Nikitu? Da li je još neko poželeo da se pospe džakom brašna zarad bele puti i ledeno plave kose? Da li još neko iskače iza ugla sa varjačom u ulozi pištolja i oprezno se šunja kroz sobu u polučučnju? Odlepih za Nikitom, vratila me u tinejdžerske dane kada sam radila isto to posle gledanja epizode nedeljom uveče (i držalo me bar do srede).

      Ona nova Nikita mi nije vršila pos'o, bila je, u nedostataku adekvatnog izraza, njeeee... Ali ovu stara,... e, nju opet gledam isključivo na televiziji, nema varanja, kao u dobra stara vremena. Odbijam da odgledam pet sezona za tri dana, nego gustiram i iščekujem. Kao i svakom dobrom hrčku, savršena dnevna nagrada za dobro obavljen posao (inače ne bi bilo obavljanja bilo kakvih poslova, izgleda.)


    A da, imam i nedeljnu nagradu. Šta kažete na Misfits? Ko bi to mogao kao Britanci. Fantastična fotografija, savršeni glumci i suluda priča. Supermen i Spajdermen nemaju pojma šta su super moći, verujte mi. Dakle, četvrtkom oko 23h sanjamo Sajmona...


P.S. sutra je dan D.
:)

2.12.12

Zašto je Keri Grant učio da štrika...

* Štrikanje je trenutno stanje uma kome ne mogu da pobegnem (nije da se trudim). A što se Kerija tiče, pazite sad ovo: žrtvovao se u marketinške svrhe, tamo negde četrdesetih, u vreme rata. Pošto je štrikanje bilo ženski posao, on je pokazao moralnu hrabrost učeći da štrika. E, Keri, Keri, nešto ti teško ide, gde je ta mačo nadmoć, da nije teta sa naočarima prestroga ili su igre preoštre? Bući, bući (biiič!)






* Odavno sam prestala da manekenke gledam kao uzore za bilo šta. Priznajem, imala sam fazu, ali poraste se. Shvati čovek da svako radi svoj posao, koji god bio, na ovaj ili onaj način, neki su nam stalno pred očima, neki su potpuno nevidljivi, i svi nam se više ili manje sviđaju ili nam se uopšte ne sviđaju, ako uopšte i znamo za njih.
   Ipak, moram da priznam slabost na Karli Klos. Nije da sam konstanto pratila sve što radi, ali se nekako uvek nalazila u onome što mi se svidi, a pri tom je bivša balerina (slaba sam na sve vrste plesa), i ume da kaže po koju mudru. Dakle lepa, pametna i uspešna... i što je najluđe od svega tek je napunila 20!!! Kod te informacije sam se slomila i dobila je trenutak.


Photograph by Ryan McGinley

   A taj trenutak je utopljen u moju (našu?) omiljenu temu - putovanje. Dakle Karli u putopisu Nikaragvi. Ja ću putovati svetom, makar i tek u osamdesetoj, i to uzduž i popreko. Zato i volim kad naiđem na ovakvu reportažu koja ne servira stilizovanu turističku sliku, već sirove činjenice. Ako poželite da vidite i Nikaragvu odlično, ako ne, još bolje, verovatno i nije za vas.

* Pretpostavljam da ste u svojoj blogerskoj ili blogočitačkoj karijeri već naišli na Kinfolk magazin i da ste kao i ja pali za slobodu, očarani au naturel estetikom. Samo, da li ste se nekada zapitali koliko je ona, u stvari, deo trenda. 


HILDA GRAHNAT
  Čitala sam ovaj tekst  i lavina pitanja se sručila, tako da ćete morati da me izvlačite. Da li smo hipsteri, da li želimo da budemo hipsteri ili se toga užasavamo? Da li su hipsteri krivi za sve? Da li je naša želja da budemo malo drugačiji, da sve uradimo sami (diy), da odlično izgledamo kao da nas nije briga, posledica originalnosti, ekonomske krize, trenda ili nas stvarno nije briga?


Oprostite mi, znam da je nedelja.
;)
*English

P.S. Baš mi je danas legla ova žurka CreaCtive, nije kasno da se pridružite i nađete novo društvo!






27.11.12

Izveštaj sa jednog buvljaka



Tu sam, tu sam, ne brinite, nego imala sam neka posla, znate već kako to ide.

       Nego razmišljala sam o toj ekonomskoj krizi ovih dana... Kaže nam Minja pre neki dan, možete na buvljak, i lepo kaže. Ja sam vam stari buvljački vuk i znam da to u ovom našem blogosvetu nije ništa novo, ali shvatila sam da sam ispala iz forme. Shvatila sam da su mi se izlizali đonovi i popucala koža, najkvaliteniji koje sam imala, sa buvljaka, a iz Italije... ili Nemačke. Da kupim nove na mestima gde se kupuju nove, ne isplati mi se. Ako ih platim onako, da mi ostane za kafu do kraja meseca, pa, preživeće do proleća. Da platim više, a šta ću bez kafe (i stana, i struje, i doručka, i ručka i večere).

       Pa se setim svojih prvih koraka po buvljaku, prvih ranojutarnjih bauljanja do taksija, prvih sve za 50. A sve je počelo pre jedno 5 godina kada sam od jedne divne dame počela da dobijam po koju H&M bluzicu neobjašnjivog porekla, pa cipele, beneton farmerke, kaputiće. Ništa mi nije jasno, znam da jesam fina jedna devojka, ali ovo je već bilo čudno. Stegnem ja obruč i ona prizna, rano jutro, oko 6, roba iz Nemačke i Italije, tamo iza kamiona sa drvenom građom, sve na zemlji, po nešto na tezgi, radite brzo i cenjkajte se. 

     Eh, kakva su to vremena bila. Jedva smo čekali četvrtak i bilo je noći kad nije ni bilo spavanja da bi se već oko pola 6 uputili put gomilica. E, da i to je bitno, nazivi, svako je imao svoj autentični, od milja. Prvo je bilo idemo na preturanje, pa idemo na gomilice, neki kažu idemo na buci-buc, ali najoriginalniji je tatin - on je četvrtkom ujutro išao u butik. 

    Druga bitna stvar je i ekipa. U našem malom mestu nema funkcionalnog gradskog prevoza, kao ovde u Beogradu. To bi značilo da nam je potrebna nečija mama, sestra, tata sa autom, ili nas nekoliko pa u taksi. Samo tada za buvljak nisi mogao da kažeš svakome. To je bilo isključivo za odabrane otvorene umove, kao što je na primer Tamara (bolji primer ne postoji). A tamo smo najčešće sretali svoje stare profesorke iz Gimnazije, matematičarka, hemičarka, fizičarka, a uvek smo se pitali gde li nalaze te zastrašujuće kostime i davnih dana i tako dobrom stanju (tako znate da na buvljaku ima za svakog po nešto).

    Verujte mi da je bilo dana kada smo odlazili sa 200 dinara u novčaniku i vraćali se sa punim kesama. Torbe miljenice i nakit koji najviše nosim - sa buvljaka. Najbolje čizmice - sa buvljaka. Najdraži blejzeri - sa buvljaka. Ali postoji i druga strana medalje. Lako se zaletiš za tih 50 dinara, lako se pomamiš na Zaru, Mango i Beneton, a onda često ostaneš zaslepljen etiketom i zatrpan stvarima koje baš i ne liče na tebe. Tako sam i rešila da apstiniram od buvljaka neko vreme. U jednom trenutku sam počela da delim i bacam buljuke stvari (i srećom u procesu usrećila mnoge ljude, a i sebe).

    Za vreme te apstinencije stvari su se promenile. Što se buvljaka tiče samo mesto, ali što se posetilaca tiče, tu stvari već izgledaju dosta drugačije. Tu stupa na snagu ona ekonomska kriza. Sada među mušterijama na buvljaku ima i onih za koje smo bili ubeđeni da bi im kvarcung otpao ako bi iz tržnog centra izašle na svetlost dana, a blanš prebledeo i sve pegle za kosu kolektivno pocrkale ako bi nogom kročile na teritoriju buvljaka... I da vam kažem konkurencija je velika, tako da pazite se noktiju, ako se uhvatite za istu stvar.

    A čitava ova nostalgija, samo da bih vam rekla da sam prošlog četvrtka zahvaljujući svecu i jednomesečnoj bebi, bila u prilici da prekinem apstitnenciju. Bio je to potpuni zen. Odolela sam svim iskušenjima i pobednički izašla sa četiri stvari koje imaju smisla do poslednjeg končića (i sa svega 550 dinara manje u novčaniku). Dakle, pantalone koje će morati da čekaju proleće i leto, ali za kojima sa žudela celo prošlo leto - štikliraj. Najpufnastiji i najmekaniji džemper sa savršeno suptilnim leopard osipom - štikliraj. Kožna suknja, stvarčica koju takođe pažljivo vrebam već neko vreme, pronađena - štikliraj. I dve fantastične feder narukvice koje će veoma često biti viđene - šti-kli-ra-no! 

P.S. Ako ste izdržale do kraja, svaka čast, dobile ste pravo na ekskluzivnu informaciju da vas uskoro čeka poklon... misterija se zapetljava...

 :)

  

Friends