26.10.11

Tango među vukovima



      Zove se Tamara Đurić. Ona voli fudbal (zbog tate), a sa drugarima igra basket na ulici. U torbi uvek ima jabuku. Bila je džez balerina. Kad je bila mala izvezla je i uramila goblen sa štrumfetom. Isprobala je sve boje i dužine kose (zove me da joj pravim pletenice). Obožava da šije (ili tera mamu da joj sašije, iako mama misli da to tako ne može, na kraju uvek popusti). Vozi bicikl, kola ne. Voli dva grada i jedno selo. I dalje se ne razdvaja od svojih drugara i drugarica iz detinjstva. Mi koji imamo privilegiju da je poznajemo već dugo, znamo da čistačice u gimnaziji nisu brisale školske klupe po kojima je ona crtala i da su joj na tim istim klupama iz druge smene stizale poruke obožavanja i narudžbine koje je bez izuzetka isporučivala. Imamo privilegiju i da uramljujemo slike koje nam je poklanjala za rođendane (ili zato što smo je molili na kolenima, maltretirali, dok nam nešto ne nacrta). Prošle nedelje je diplomirala biologiju. U ponedeljak joj je bio rođendan. A u subotu je njena prva samostalna izložba. 
      Tako je to kad imate uspešan oktobar. Ja ću u subotu biti u Novom Sadu, u kafeu Frida (Ise Bajića 8), nadam se da ćemo se videti...

24.10.11

Od Voga do Šekspira



            Mora da sam vam već rekla da mi je sajam knjiga u Beogradu važniji i od rođendana (pitajte koga hoćete, živa istina). Svake godine već u junu počnem da proveravam kad će, kad će, da li je izašao datum? U septembru i oktobru tenzija raste, kasica se puni, strpljenje se testira... A kada konačno dođe – e, pa ja nisam amater, odlazak na sajam za mene (nas, i fini dečko je deo operacije) znači opsežne pripreme. Dakle udobne cipele, slojevito oblačenje, ranac (ili ljubazni pripadnik suprotnog pola sa rancem), NOVČANIK, hrana i voda, šator, oprema za kampovanje...
            Eeee, bilo je godina kada smo odlazili na sajam knjiga i po 3 puta. Tada su oni bili fini pa je ulaz bio besplatan prvog i poslednjeg dana. A mi smo bili fini da uzvratimo uslugu i za jedan dan i platimo. Ali toga više nema, a i cene karte (sve do juče) nisu bile baš prijateljske, tako da smo teška srca uspeli da se ograničimo na samo jedan dan. To povlači i razvijanje strategije efikasne posete sajmu, a koju ću sada ekskluzivno podeliti sa svetom (i pitaću se posle toga šta li ovi ljudi sada misle o meni).
            Za početak, ako možete izbegnite vikend i školski dan, ako ne, moraćete da se žrtvujete. Proverite da li ima dana kada je ulaz besplatan (vrlo teško) ili barem jeftiniji (bio juče i žao mi je ako kasnim sa ovom informacijom, nadam se da ste svi znali). A ako nekim slučajem imate privilegiju da uđete besplatno blago vama, povedite i mene, nosiću ranac...
            Što se tiče hale 1 (velike, okrugle, sa sjajnim knjigama i poznatih estradnih ličnosti, između ostalog), ja se u njoj ne zadržavam mnogo, osim ako znam za neko novo izdanje koje hoću da vidim. Glavne stanice su Geopoetika, Plato, Mono i Manjana i Beli Put, koji će vam se svideti ako volite grafičke novele (moj fini dečko se obradovao Sendmenu Nila Gejmena, ko razume, shvatiće), ali i slatke bedževe (ja kupila čak 6 (!?)). Ali ove godine smo u hali 1 otkrili i nešto sasvim genijalno. Naime na štandu Propolis Book mogu da se kupe kompleti od 12 brojeva časopisa National Geographic (svi brojevi iz jedne godine, ima ih od 2002. do 2007.) na engleskom, za (tuš molim!) 500 dinaraŠto se mene tiče misija obavljena (u celoj situaciji jedino naša leđa nisu bila srećna).


            A zatim i kulminacija događaja. Glavna atrakcija na sajmu knjiga za nas je u stvari hala 14. Dakle, udjem, skrenem levo, pored štanda English Book, a prekoputa štanda Instituta za strane jezike, nalazi se mali štand Global Press. A na njemu Vog, Elle, Marie Claire (Economist, People, NG, GQ i za svakog ponešto), američka, britanska, nemačka ili francuska izdanja (uglavnom iz prethdnih par meseci, dakle aktuelna), za samo (ponovo tuš) 150 dinara! Ja sam uzela britanski Vog i nešto kao Elle Colections, a ako hoću još da se obradujem samo pogledam cenu za naše tržište (Vog 1270 din.) i nasmešim se...  A ako volite knjige na engleskom (za mene profesionalna deformacija), svratite i u English Book. Obavezno obratite pažnju na niže police i kutije sa knjigama jer se tu kriju cene koje će vas oraspoložiti. A ove godine prodaju i londonske i britanske suvenire. Ako želite da provedete pola sata uzidišući i govoreći OOOOOOO i AAAAAA! pogledajte, a ni cene nisu zastrašujuće.


            Tu dole u hali 14 obidjem još one veće knjižare u kojima ima dosta knjiga na popustu, a ja sam ove godine tražila Žirafine suze i našla za 399, u tim knjižarama strašno vole cene koje se završavaju na 99.
            I na kraju deo koji ne sme da se propusti, pogotovo ako kasica nije savesno punjena. Popnemo se na galeriju hale 14 – antikvarnice i štandovi sa polovnim knjigama. Knjige za 50 i 100 dinara, prevrnemo gomilice i kutije, zavlačimo se ispod stolova i polica, cenjkamo se pitamo... kupimo 3 Šekspirove drame za 100 dinara i nažalost ne nađemo ni jedan od delova Autostoperskog (ako neko nađe, neka dojavi). Zatim se odmaramo na stepenicama ili na zidiću, pojedemo, popijemo, neki se slikaju.
            A odavde vam dajem odrešene ruke (noge), za dalje odlučite sami. I javite kako ste prošli i pitajte ako želite da čujete još nešto i dodajte ako imate šta da dodate.

P.S. obucite se udobno i slojevito, ja sam ovako:

20.10.11

Jesenji bluz

   Sestra mi je kupila ovaj džemper. Videla ga na buvljaku, pomislila kako je užasan i kako bi se meni strašno svideo. Čak me je i pozvala da mi kaže kako mi je kupila nešto grozno, što će mi se sigurno svideti (to se dešava vrlo često, možda prečesto...). Činjenica je da imam mnogo stvari koje ne vole oni koje ja najviše volim, ali zahvljujući toj silnoj ljubavi naše veze ipak opstaju.
   Ali ovaj džemper... ima loptice na ramenima! A ja ga nosim sa starom majicom onog finog dečka, dugom, teget suknjom i plavim, plišanim čizmicama (osećam da mi posle ovoga sleduje nekoliko ozbiljnih razgovora... khm).





- Samo da znate u sledećem postu pričamo o Sajmu knjiga...


17.10.11

Gotovo slavni


        U subotu sam gledala film Gotovo slavni (Almost Famous), ili kako god da je naslov preveden kod nas. Toplo preporučujem. A pošto sam već provela sat vremena slikajući scene iz filma, reko’ što da ne podelim i malo inspiracije.
     Da li ste gledali? Koliko ste uživali?









Friends