26.8.15

Leto je...


    Izvinte svi vi kojima sam zaboravila da čestitam rođendane u junu i julu. Ma, sopstvenoj sestri sam zaboravila da čestitam rodjendan. Izvinjavam se, ali ovo leto je bili kao vožnja na balerini, uzbudljiva i pomalo zastršujuća, pa sam morala čvrsto da se držim.

1) Vidite, prvo smo kupili veliki kofer. Nema više smisla da pozajmljujemo. Kako čovek da bude putnik sa samopouzdanjem bez sopstvenog kofera. Taj kofer postade neki čudan simbol ovog leta i eno ga sad čuči iza vrata i merka me, čeka da ga opet izvedem. Čudo kako čovek može da se raneži na crni komad plastike, točkiće i rajsfešlus, kako ga pogledam nešto mi milo.

2) Onda smo kupili karte za koncert Robija Vilijamsa, samo što smo se osećali ovako AAAAA ROBIIIII AAAAA IDEMO NA KONCERT!!!!

3) Onda se rodio Kole, Kosta, sin fine sestre ovog mog finog. Postali smo ujka i ujna AAAAAA!


4) Dan posle Koletovog rođenja proslavili smo kako dolikuje, na Robijevom koncertu. Ovaj moj je mislio da sam ja ponela kišobran, ja mislila da je on poneo kišobran. Kiša je počela sa prvim taktovima Let Me Entertain You i završila se istog trenutka kad i koncert. Kući smo otisli peške, nogu pred nogu, preko Brankovog mosta i Terazija. Kiša više nije padala, a mi smo bili gladni i COMPLETELY ENTERTAINED.


5) Pošto smo i zvanično upoznali Koleta, podivili se, predali poklone, krenuli smo na more. E, znate onaj bus na sprat? Znate ona prva sedišta na spratu, a ispred onaj veeeliki prozor? E, pa mi smo ih dobili i to sva četiri, samo za nas dvoje! Razbaškarili se................ Autobus se pokvario na 2 sata od Beograda, a zamenio ga drugi, mali.
    
    Od šoka smo se lečili narednih deset dana. Na plaži, gledajući zalaske sunca, gledajući bazen sa terase. Jedući čokoladni kolač i kompot od breskve svakog jutra. Jureći s plaze pravo na večeru i dve tone lubenice. Pa onda još malo utehe uz pringls sa pavlakom i lukom i gumene kokakolice i pivo.





6) Onda smo se vratili u Beograd, ali Beograd kao da je bio ljut jer smo se zabavljali bez njega. Pržio nas je na 40 narednih desetak dana i na kraju smo morali da pobegnemo. I to ni manje ni više nego u banju. 

    Vrnjačka banja nam je za samo dva dana pokazala kako je to kad je ceo grad u stvari jedan veliki park. Kako je buditi se s pogledom na zeleno i bez zvuka tramvaja i mirisa autobusa; koje je optimalno vreme sedenja na terasi/dvorištu/bašti pod suncobranom pre odlaska na bazen, i pre i posle svakog obroka, i pred spavanje, a posle šetnje.


    Pokazala nam je i da nam se svima sviđa da u kuhinji uvek bude bar dve vrste kolača, jedan voćni, jedan kremasti, i da nam se svima dopada Cuba Libre. I najbitnije da su sve ovo navike koje treba poneti za Beograd!

    I na kraju ću vam reći sam da nam je ostao još dobar komad leta, da mi stiže šivaća mašina i neke avionske karte i da uzbuđenje i dalje raste, i nastaviće bar do zime!

:)

9 comments:

  1. ajme, zvuči ko super ljeto!
    čestitam na Kosti, nke je dobrodošao! :))
    a bome i ostatak godine mi se čini da će ti biti dobar!

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala za cestitke,Zuba :*
      a kako smo se za leto preznojavali i preziveli ga u bunilu, za ostatak cemo valjda biti svesniji :)

      Delete
  2. Najelpse je kad je leto pred kraj a uzbudjenje ne jenjava :)) bilo je bogami do sad kao pravi roller coaster :) super su slike!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. u pravu si, ja verujem da najbolji deo tek dolazi. ovo je onaj prijateljski raspolozen deo leta :D

      Delete
  3. Jao jao sad me zanima gdje će to da se leta :). Baš ti je bilo uzbudljivo ljeto :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. ma, necu da te mucim, za Berlin, hopefully =)

      Delete
    2. Uuu Berlin, to je jedini grad zbog kojeg bih se opet vratila u Njemačku :D. Lijepo se provedi :)

      Delete
  4. Ispunjeno leto.. Vidim u komentaru da letite za Berlin, nadam se nekom putopisu kad se vratite.. :))

    ReplyDelete

Friends