8.5.12

O šeširu, torbi i haljini





     Taman posla da sam zaboravila na priču o šeširu. Štaviše, dodajem priču o torbi koja se nadovezuje na priču o šeširu, i haljini koja apsolutno nema veze sa prve dve.

     Dakle, pre jedno mesec dana Tamara se javila da prolazi kroz Beograd, pa kao da popijemo kafu, proćaskamo, nismo se dugo videle. Ja vrlo retko kasnim, ali tog jutra je sve bilo protiv mene, sve do jednog trenutka. Trčala sam kroz Kameničku (za one koji ne znaju nizbrdo+kaldrma) kad krajičkom oka uhvatim sličicu šešira, na zemlji, među gomilicom stvari, uglavnom posuđa, pored kojih je sedeo neki deka. Bio je to trenutak odluke. Tami već čeka, a ja šopingujem po Zelenjaku. Koliko za šešir, dreknem ja (inače sam kulturnija i artikulisanija, ali situacija je bila vanredna). Deka viče ,,Daj dvesto!" DVESTO, može! Dam, zgrabim i otrčim sa savršenim objašnjenjem zašto kasnim. Niko to ne bi razumeo bolje od Tamare.

   Jedno nedelju dana kasnije, pošto smo zakasnili na bus za naše malo mesto, penjemo se moj fini dečko i ja istom tom Kameničkom da ubijemo dva sata do sledećeg polaska milkšejkom od jagode. Opet meni nešto maše sa gomilice stvari koje ovog puta prodaje baka. Prođem ja dalje, ali kažem onom mom finom da moramo posle da se vratimo istim putem jer sam snimila kod bake torbu. On će mudro ,,Vraćaj se odmah." Ja šta ću, poslušam čoveka. I šta mi kaže baka ,,Daj dvesto!" DVESTO, može! Dam, zgrabim i eto. A torba, ljudi moji, nova, novcijata, i još Dženi Leder (vidiš, Selma, ima i kod nas Dženi:)).

   To su vam te dve priče. A što se tiče ove nevezane, kupila sam ovu haljinu u subotu. Tražila sam haljinu za svadbu jedne od moje četiri veličanstvene, u junu. Da znate da mi se šoping odavno nije ovoliko smučio. Volim ja da kupujem, ali bolje je kad ništa ne tražim, uvek nešto nađem. Ovako je ceo dan bio probanje haljina, dizajniranih za mene kada sam imala petnaest godina, pa sam celo leto jurila simpatije po gradu, Zar sam toliko matora? Kažite mi gde se prodaju haljine za odrasle. Kad sam došla do faze, kupiću neku samo da ne bih morala još jednom da proživim ovaj dan, srećom naišla sam na ovu (haljinu za odrasle osobe lepšeg pola). Sad priznajem, jedva čekam da dođe jun. 

  I ostaviću vas sada na miru. Idite i čitajte druge blogove, a priča o kosi u sledećem tomu...

:)
*English

12 comments:

  1. E vidis, tako sam ja natrcala na haljinu za odrasle i kupila sve tri boje (crnu, sivu i crno-sivu) i sad sam skrpljena za bar 2 godine (ili 3-4 svadbe)
    Svidjam sesir, mrzim Kamenicku..ostale mi jedno 2-3 stikle tamo..i tockic od kofera..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uh, ala brzo citas :)
      Svako ko je putovao cesto za i iz Bg, mora da je mrzi grrrr!
      A dobra ti je to ideja, ali ja sam bila toliko iscrpljena da je moglo i mnogo gore da se zavrsi ^.^

      Delete
    2. Pa valjdaa sam kliknula cim si objavila post :)
      A ja tako i s pantalonama - retko se desi da nadjem i dovoljno dugacko i dovoljno usko u struku, pa kad nadjem kupim u svim bojama :)

      Delete
  2. Najdraži su mi ti ulovi za 200 dinara (da ne prevodim u KM-ove :D). Torba je stvaaarno wow. Stalno po second handovima pokušavam uganjati takve, ali nema, pa nema. Kad dođem u Beograd, samo ću da šnjuham po buvljacima :D.

    ReplyDelete
  3. :O Hoću ja šešir ovakav, može i za tristo :D

    ReplyDelete
  4. Sesirce je predivno i bas je pravo za dvoju crvenu kosu.Daje taj kontrast koji svi volimo.
    Drago mi je da si ga kupila za make novce, a dobila i dobice puno zadovoljstva!!
    A torbica je tek opasnost, bas je zanosna i mogu tek da zamislim kako izgleda uzivo.
    Haljinica je tvoja tvoja i kao krojena za tebe, tako mi izgleda i cekam tu tvoju svadbu i outfit post.I ja uskoro idem na jednu, pa jos uvek razmisljam kako cu i sta cu.

    ReplyDelete
  5. Sve je predivno. I vidi, moram ja sad pregledati sve tvoje postove jer Tamara je *___*, da se izrazim slikovito :).

    ReplyDelete
  6. Ništa slađe nego kad sasvim slučajno naletiš na, eto na primjer, šešir. Ili torbu. I to za te pare. Osmjeh čitav dan.
    Zato volim da šetam pored Kalenić pijace, uvijek naletim na neku divotu.
    A ništa gore od namjenske kupovine, nikad ništa ne mogu da nađem. Doduše, ti si to odlično uradila, haljina je predivna!<3

    ReplyDelete
  7. U super je sve ali posebno mi se sviđa haljina. I hvala ti za onaj link sa tutorijalom, baš tražim neke hlače koje bi mogla preurediti.

    ReplyDelete
  8. ehehe.. jel i haljina bila 200? krajnje je vreme da pocnes da sijes, onda ne moras nista kupovati, samo zamislis i napravis.. ne volim ni ja kamenicku, srecom vec puno godina imam direktan prevoz za zeleznicku ili bas stanicu, pa ne moram da idem niz nju (sad.. dal je to sreca ili ne.. ovako nema unikatnih torbi ni sesira, al' bar se ne ide peske po kaldrmi)

    ReplyDelete
  9. kako kjut blog! Haljinica mi je tres chic! ;) Pratim! :)

    ReplyDelete
  10. Aahahaha, setila sam se Selmine poznanice Dzeni Leder :)

    pa ko ti ne bi oprostio kasnjenje, sa takvim sesirom ?!

    ReplyDelete

Friends